14 March 2016

OSKAR/ FEST/ WHATEVER: CHI-RAQ

Spike Leejev transdžender


Moram da priznam da sam se sa Spikeom, neplanirano, razišao još sa Inside Man i totalno iskulirao njegove kasnije ratne filmove, muzičke biografije, religiozne horore i komejetotrebalo rimejk Old Boy. Da Chi-raq nije bio spominjan u kompletu sa nekim drugim oskarovskim filmovima sumnjam da bih se pozabavio i njime.
I to i bi i ne bi bio neki propust.

Chi-raq, Spikeov osvrt na aktuelni, da ne kažem gorući, problem nasilja u Čikagu, mogao bi se opisati kao miks Warriors i Mighty Aphrodite. I to kao miks barem četrdesetak minuta duži nego što je trebalo.

Ne znam kako je Spike, rođen u Atlanti i kao umetnik generisan u Njujorku, osetio potrebu da sebi približi muke Čikaga (o kojima već brine jedna vatrogasna, jedna detektivska i jedna medicinska TV serija), ali s obzirom na njegov nepresušni angažman na senzacionalizovanju svih problema crne zajednice u Americi, ovo deluje kao dosta logičan izbor.

Srećom ili nažalost, Spike nije napravio Do The Right Thing In Chicago, već reviziju (nisam siguran) Euripidovih "Feničanki", u kojoj su žene žrtve ili glas tragedije koju su izazvali muškarci. Jedino što je Chi-raq komedija. Tj repopera. Zapravo rep-horovanje. Mada ne u potpunosti. I sve izgleda "totalno gej".

Dakle, žene dvojice zaraćenih lidera i njihovih bandi odlučuju da muškarcima uskrate seks sve dok mir, sve sa istinom i pomirenjem, ne stupe na snagu. Neki dijalozi su urađeni u stihu, neki nisu. Samuel L. Jackson pojavljuje se kao narator i interpretator ovog šoua, u vrlo ekstravangantnim i šik autfitima. Nick Cannon dosta nesrećno dočarava repera Chi-raqa, ali to nije ništa spram debakla njemu suprostavljenog jednookog vođe "Kiklopa", koga igra Wesley Snipes, kao da je sve oko njega Studio 54.

Međutim, u tom kurcšlusu stilova i dešavanja, komedije koja je malo tragedija, a pomalo spuf na samu sebe, isplivava zanimljiva primena tj aktuelizacija grčke tragedije na temi i terenu koje po brojnim parametrima zaista odgovaraju uobičajenom "sosu" u koji junake zavijaju grčke tragedije. Iako se na početku Spike poziva na Aristofana i njegov princip pretvaranja aktuelnih dešavanja u pozorišni materijal, stotine ubijenih i ranjenih u najobičnijim obračunima u Čikagu (samo pogledajte jednu od poslednjih epizoda Shameless da bolje razumete stvar), ipak, čine materijal preteškim za komediju.

Spike nema jasno izdefinisane likove, ni među muškarcima, ni među ženama, umesto da gradi njihove odnose, on se previše ponavlja u ne baš uvek artikulisanim i duhovitim scenama žena koje lagano osvajaju sva raspoloživa oružja u gradu. I tu film povremeno liči na spufoce braće Wayans koje, prilično sam siguran u to, Spike sigurno mrzi.

Ako želite da se intelektualno razonodite, a više volite "knjige".

SELEKTAH: 6/ 10

1 comment:

  1. Ne znam na koji nacin se Lee poziva na Aristofana, ali makar kako si prepricao, radnja je iz Aristofanove Lizistrate https://sh.wikipedia.org/wiki/Lizistrata

    ReplyDelete