tag:blogger.com,1999:blog-5047010260983774686.post8748881260567803808..comments2024-03-11T08:49:03.229+01:00Comments on MISLITE MOJOM GLAVOM: GUGLOVAH SEBE...Slobodan Vujanovićhttp://www.blogger.com/profile/17436331130587715986noreply@blogger.comBlogger3125tag:blogger.com,1999:blog-5047010260983774686.post-34145793037921361802009-05-06T21:44:00.000+02:002009-05-06T21:44:00.000+02:00at tijana
cher T, naravno da me je sramota. nego ...at tijana<br /><br />cher T, naravno da me je sramota. nego sam hteo i da me pred vama bude<br /><br />at M.<br /><br />o meni se radi, ofkors. a kad se preskoči duga priča ono što ostaje je da nisam imao pojma da se komad igra i u hamburgu tj. da ga isti ljudi koji su ga igrali u berlinu igraju i u hamburgu, kao putujuće pozorište... ali jednoga dana biću superslavan i o svemu će me na vreme obaveštavati.Slobodan Vujanovićhttps://www.blogger.com/profile/17436331130587715986noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-5047010260983774686.post-43820768409138573382009-05-06T14:27:00.000+02:002009-05-06T14:27:00.000+02:00hm...ovo liči na tebe, dakle ili si ti u pitanju i...hm...ovo liči na tebe, dakle ili si ti u pitanju ili je slučaj "dead ringers"-a (biografski podaci o autoru S.V. su još uvek nedostupni ):<br /><br />O ovoj predstavi autor teksta Slobodan Vujanović je naveo: "Uh... Danima sam razmišljao šta to da napišem o sebi ili o ovom komadu, a što bi unapredilo Vaše razumevanje večerašnje predstave. Na kraju sam taj balast „buke i tišine“ sveo na nekoliko stvari. Ja se u životu bavim stvarima čija je svrha da se ljudi, koliko to može više, izbace iz koloseka svakodnevnice, jer samo sa te distance mogu da vide sa kim i kako žive. Ne radim na tome dovoljno, i zato i ne živim najbolje kako bih mogao. Priznajem. Komad Poslednja smrt Frenkija Suzice, shvatam to sada, dok pišem svoju novu dramu, jeste drugi deo trilogije o „deci-duhovima“ nemim posmatračima i utišanim akterima života u Srbiji. Njihova je uloga da trpe, jer su mali i nemaju izbora, one – koji su veliki, a i dalje misle da nemaju izbora. Meni se čini, a možda i Vama, da je pozorište u Srbiji kao „bingo lutrija“ – jedna predvidljiva razonoda u kojoj dobijaju samo oni koji imaju sreće, uglavnom slučajno i bez razloga, neretko namenjena „baba-tetka“ populaciji koja misli da od pozorišnih predstava traži i dobija „višu“ umetnost. Poslednja smrt Frenkija Suzice je zato komad, a i svaka njegova predstava, pre svega namenjena tatama, mamama i njihovoj deci! I sad, iako bi moja mama volela da svet podsetim na njemu ulogu u mom odrastanju (što nisam učinio prilikom beogradske premijere), ja svoj deo večerašnje predstave, ipak, posvećujem mom jednogodišnjem bratancu Mateji, u nadi da će njegovi roditelji, kao i roditelji sve ostale dece u Srbiji, UVEK biti svesni da on ima samo onoliko izbora koliko mu oni pruže. Hvala Vam na pažnji." <br /><br />...dakle?<br /><br />pozdrav M.Anonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-5047010260983774686.post-79811034892392860492009-05-06T12:27:00.000+02:002009-05-06T12:27:00.000+02:00zaista, bobane, kako te nije sramota?
posto ni ja...zaista, bobane, kako te nije sramota?<br /><br />posto ni ja nisam "imuna od poroka", odma' cu nekog upucati.<br /><br />u koleno, razume se.<br /><br />divno...Anonymoushttps://www.blogger.com/profile/02342622705923429879noreply@blogger.com