16 July 2009

LAST HOUSE ON THE LEFT (2009)

Reditelju ovog filma provukao bih upaljenu prskalicu kroz tuki. Najviše zbog toga što ispod njega nema muda, a kurči se











Cravenov original bio je inspirisan Bergmanovim Virgin Spring (i kao da to nije dovoljno bizarno da njime budemo zauvek zadovoljni) i u svoje vreme (1972.) mogao se tumačiti kao ilustracija dionizijskog vremena u kome se živelo, sve sa friškim osvrtom na zlodela Mansonove bande. To je bio eksplotejšn (a eksplotejšn je stil, a ne sadržaj, mislim ja) koji je na ekstremno nefer način pokazao ekstremno nefer stvari koje se ljudima mogu desiti, a nakon kojih se sudbina i pravda na vrlo bizaran način uzimaju ruku pod ruku. Koliko god bili zgroženi tim filmom i njegovom sirovom energijom, pa čak iako je danas gledan pomalo dosadnjikav, morate mu skinuti kapu, ako ništa onda zato što je tokom svojih 90-ak minuta vukao muda po podu.

Rimejk Dennis Iliadisa je ponižavajuće kukavički pokušaj eksplotejšna umotan u jeftine melodramske momente koji na kraju (jeboteskorosenisamšlogirao!!!) rezultira HEPIFAKINENDOM!!! Iliadisov američki debi skoro deluje kao horor na koji biste mogli da pođete sa ocem i majkom.





Od rekontekstualizacije (gde bi trebalo da počne smisao ovog rimejka) nema ništa. Banda je ovde zadata kao skupina psihopata sa sličnim razmeštajem snaga kao kod Cravena (Tata-vođa-hedsajko, sin-mlakonja-žrtva). Devojčice koje najebavaju ovde čak toliko i ne čine prekršaj (jurenjem za vutrom), koliko su žrtve nesrećnih okolnosti tokom tipične tinejdžerske zanimacije. Kazna koja im sledi je surova, ali pičkica Iliadis pažljivo pazi da brus ne bude previše spušten, a guza neprikazana. Kod Cravena su bili goli i više nego što je trebalo, ali to je bio “znak vremena”. Dok se ovde radi o podaničkoj demonstraciji američkog dvostrukog morala, gde je sasvim OK gledati kako čoveka guše, melju i (na kraju!) ubijaju čekićem, ali zato je golo dupe žešći “no-no”.

Na kraju, a horor se prema kraju ceni (zar ne?), vidimo da je Seljadis (od sada pa nadalje) u svom paćeničkom hororčiću isplanirao i čitavu jednu dramsku etapu. Pa tako roditelji već jednog mrtvog deteta (prvo im je geknulo pre godinu dana) ne ostaju sasvim i bez silovane ćere, već ona nakon silovanja i ranjavanja stiže do doma što je samo uvod u osvetu koju tata i mama, ponekad smotano, a ponekad kao da su baš malo pre odgledali Saw, razrešavaju tako da onaj kilavi sin koji je gledao kako mu tata kara “ribu” (koga btw igra onaj mali iz Gladiator-a, a ne Haley Joel Osment kako smo Maša i ja mislili ceo film), dakle, taj klinac, “simbolično” zamenjuje mesto umrlog sina, a redefinisana porodica napušta mesto zajedničkog zločina.




Ne znam koliko je Craven odgovoran za odobravanje ovog rimejka, ali ako jeste- trebalo bi i njega prodžarati malo onom prskalicom. Dok ne počne da vrišti.


selektah: 0.0 / 10









6 comments:

  1. jako mi se svidja uvod u ovaj clanak

    ReplyDelete
  2. vruci sex, eroticna fantazija...-

    ReplyDelete
  3. anonymous, ocemo li vise iz senke?! nece ti niko nista.

    ReplyDelete
  4. Ni malo se ne slazem.
    Golo dupe je for real. Cekic u glavi je fake. To je samo mesavina silikona, sminke, tempere, sluzi a dupe je dupe (as in real life). Sasvim je u redu da jedno ide bez drugoga.
    Nesrecan kraj u hororima je obavezan klise u poslednjih desetak godina.
    I tako...
    housewife

    ReplyDelete
  5. kad te kritika ( filmska naprimer ) dovede do stanju u kome si ti sada ( verbalna latentna agresija) jedini je izlaz da pocnes da izbegavas taj ceo medij ,inace moze da ima fatalne posledice .
    srdacno vas ( psihijatar /prijatelj /smarach )
    bane

    ReplyDelete