05 December 2009

DAMAGES (DRUGA SEZONA)

Ah… žene. Moraš sa njima. Ne možeš bez njih. A kako je njima samima jednim sa drugima, van seksa i grada?










Ako je prva sezona bila jedan razvučeni triler o korporativnom moralu i đavoljim advokatima, nova sezona Damages u suštini je dvoboj dve žene. Jedne koja je na putu do uspeha žrtvovala skoro sve i devedesetdevet posto svoje duše i druge, koju je osveta ovoj prvoj dovela do tačke na kojoj je shvatila da je ona tek za nijansu bolja. Možda bi prosta činjenica da svet u kome živimo simbolično predstavljaju (takve) žene trebalo da nas uplaši, ali vestern finale ove sezone izaziva više divljenja, nego gnušanja.

Iako je Glen Close (zasluženo) dobila Emmy za ulogu manipulativne advokatice Patty Hewes, Damages je, ipak, vredniji gledanja zbog maestralne Rose Byrne, koja igra njenu partnerku/asistenticu (nikako da se odluče) Ellen. Ona je ta na kojoj se “damages” najbolje vide, ona je ta koju isterivanje pravde polako pretvara u hladnu, istotoliko manipulativnu, beskrupoloznu kučku. I/ ili žrtvu. Ellen je u prvoj sezoni učila korake Patty-ne igre i sada je spremna da sama zapleše, makar to značilo da će igrajući sama sebi polomiti noge.

U ovoj sezoni fokusni slučaj je ilegalna trgovina informacijama o energiji (ostanimo na ovom maloumnom objašnjenu) koju sprovode Wall Street strukture u saradnji sa jednom multikorporacijom. Između njih ugnezdio se nesrećni Daniel Purcell, bivši Patty-n ljubavnik i otac njenog sina Michaela, koji ima informacije o tome da korporacija svojim aktivnostima izaziva i prikriva ozbiljno zagađenje čovekove sredine. Sve u svemu ništa što do sada nismo videli u sličnim majklklejtonijadama.





Međutim, dva lika, odnosno dva glumca učinila su ovu priču na momente magičnom. Prvi je William Hurt, kao Purcell, koji je ubitačnom kontrolom emocija izneo agoniju svog lika zarobljenog između nehumanog egocentrizma i tinjajuće griže savesti. Drugi lik, daleko epizodniji, jeste lik korporativne advokatice Claire Meddox koju je milion dolara vredno dočarala u vamp šik eleganciji pedesetih Marcia Gay Harden, koju sam ja, barem, do sada znao samo kao tihu, trpeću suprugicu u filmovima u kojima Sean Penn obično dobija Oskara. Sitnica da Marcia iz serije nestaje kao da je nije ni bilo je neoprostiva!

To, nažalost, nisu jedine mane druge sezone. Ne znam da li je Ted Donson potpisao ugovor na kilo pa je nesrećni malverzant Frobisher i u drugoj sezoni morao da nađe mesta, ali celokupno njegovo prisustvo i pokušaji da se uveže u glavnu radnju su bili više nego traljavi, a deluje da će se sve razvući i na treću sezonu. Stvar ne stoji bolje ni sa Elleninim novim ljubavnikom, sumnjivim tipom Wesom, jer više hemije ima između Mrke i Đilasa nego između Byrnove i Timothy-ja Olyphanta. Konačno, osoba oko koje se sve vrti, Patty Hewes, bi morala da ima zanimljivije koncipirane porodične muke, a ne da se na nas sruče svi mogući klišei uspešne žene i neuspešne majke i supruge.

Na kraju, fajnal vrdikt je da je Damages solidna televizija za mejnstrim publiku, dok će oni koji se uče životu putem pokretnih slika imati samo zabavnog kompanjona tokom ručka ili večere.




2 comments:

  1. meni je i druga sezona ispunila očekivanja uz neke nedostatke (koje si i sam pomenuo). ali mogu samo da kažem da je damages majka za sve ostale serije tipa obrti/zavere/izdaje... i da, glen i rose su bez greške. highly recommended.

    ReplyDelete
  2. finalni obračun/rasplet skoro da opravdava prazan hod gotovo čitave sezone. finale za sebe - briljantno.
    slažem se da je prva sezona jedan razvučen triler. ali opako dobar. i danas se s nostalgijom sećam uzbuđenja gledanja prve sezone.

    ReplyDelete