15 December 2009

IMAGINE THAT

Zašto ljudi više ne vole filmove sa Eddie Murphy-jem? Kad su straaaava!












Ako ne računamo audio oživljavanje magarca u Shrek serijalu, Eddie Murphy na terenu komedije u protekloj deceniji nije imao baš puno u$peha. Showtime, Adventures Of Pluto Nash, Daddy Day Care, Haunted Mansion, Norbit, Meet Dave i ovaj ovde, Imagine That, uglavnom su merili svoj uspeh stepenom podbačaja u odnosu na očekivanja. Iako bi bilo van pameti stati u odbranu većine njih (Pluto Nash je stvarno zamena za kopanje očiju), Meet Dave i Imagine That su zaslužili bolje!

Uprkos šepavom scenariju i siromašnoj egzekuciji istog, priča o investicionom bankaru koji otkriva da njegova ćerka od svojih imaginarnih prijatelja dobija tipove za investicije nudi nekoliko hrabrih i originalnih momenata.

Meni najbitniji bio bi taj što je ovo oldskool komedija osamdesetih kakve više ne prave. Nema modernih „fora“, nema zasmejavanja dece, a namigivanja roditeljima, ništa nije kul. Nema Adama FAKIN Sandlera!

Imagine That nudi više. Pre svega to je vrlo ciničan komentar na „volstritovsko ludilo“, jer u ovom filmu dva najbolja investiciona bankara su: lažni Indijanac, koji brojke i slova pretvara u dugačke mantre o orlovima, vetrovima, duhovima i drugom indijanskom „džanku“ i Evan Danielson (Murphy) koji višegodišnje znanje i iskustvo u biznisu preko noći zamenjuje za blablatrućanja imaginarnih prijatelja svoje ćerke! Metod nije važan, važno je da donosi pare, glasi jedino pravilo ovog biznisa.




Sentimentalizam na stranu (jesu mi suze krenule kada Eddie uđe na Beatles recital svoje ćere), ali Evan svoje loše ko-roditeljstvo (razveden je) nad preslatkom Olivijom zamenjuje intenzivnim druženjem sa njom, ali samo zato što na kraju igre, „dolaze“ tri princeze-proročice koje kroz Oliviju proriču ekonomsku budućnost kompanija (kakozaštonijebitno). I onda na kraju, kada kapitalistički đavo pojede šalu, Evan bukvalno provaljuje u kuću Olivijinih prijatelja želeći da otme njeno magično ćebence. Evan uopšte nije dobar. Iako je simpatičan. Iako na krajukraju uspe da stigne na recital svoje ćere obučen kao kralj (neće valjda kao prosjak...). Ali, on nije dobar! Čak šta, on za svoju zločestost biva nagrađen „vladavinom“ nad „zapadnim“ krilom mega-firme. Nema kazne. Možda vama to sve ništa ne znači, ali meni je kul kada dobro nije ufitiljeno i zašećereno.

Pored toga, super je i to što imaginarni svet i njegovi junaci sve vreme ostaju u glavama Olivije, Evana i nas samih. Igranje u tom svetu moglo je biti malo više maštovito i malo manje samo funkcionalno, ali čak iovako u kontekstu celog filma ono efektnije govori gde leži pravo bogatstvo.

selektah: 7plus /10




No comments:

Post a Comment