22 May 2012

GET THE GRINGO (or HOW I SPENT MY SUMMER VACATION)

Kada ste poslednji put gledali neki američki film u kome dečak puši? Cigarete.


Mel Gibson je protagonista jednog od medijski najispraćenijih stradanja pod teretom katoličke dogme i neadministrirane upotrebe alkohola. Iako je koktel bio fatalan po njegovu karijeru, sam Mel se i dalje drži i izgleda bolje nego ikada (i zaista čudi da ga nema, makar u gosujućoj roli, u Expendables). Nakon rutinskog Edge Of Darkness i The Beaver, koji je, zapravo, trebalo da ga rehabilituje kao "ozbiljnog" glumca semisprdajući se sa samim Gibsonovim demonima, stiže nam Get The Gringo, film koji je mastan fuckoff svim onima koji Mela nisu spremni da prihvate "as is". U isto vreme to je, verovatno, i njegov prvi film koji će se na domaćem terenu pojaviti samo u formi VOD-a i potom na DVD-iju, dakle, bez bioskopske distribucije. Skupa cena za "potpunu slobodu". Ali plaćena.

Get The Gringo je film a) kakav sigurno dugo niste gledali i b) mešavina momenata iz raznih filmova koje sigurno želite da pamtite celog života. Iako ga rediteljski potpisuje početnik Adrian Grunberg, nema sumnje da je Mel Gibson (koji je sebe potpisao i kao jedog od scenarista) zapravo "kompletan autor" ovog filma. Jer ovo je film koji na sva usta poručuje- Živ sam, gledajte i dalje mogu da radim šta hoću i to što radim i dalje radim bolje nego većina drugih (naročito Liam Neesen, kao prvi sledeći pretendent na prestol)! Gledati ovaj film bez prethodne simpatije za Mela je besmisleno i rezultiraće nerazumevanjem niza detalja koji nisu samo u funkciji filma, već i Melovog života i karijere. Naravno, ako ste u grupi koja nema simpatije za Mela, ja vas sažaljevam i želim vam ćao-ćao s ovog elitnog Gibsonofilskog bloga.

Get The Gringo je baš kao i svi Gibsonovi (rediteljski) filmovi borba pojedinca protiv okruženja koje ga na ovaj ili onaj način tamniči. Čovek bez lica se borio protiv ogledala i ljudi koji ga drže, Isus se borio protiv predrasuda, Rimljana i svojih zemljaka, William Wallace se borio protiv Engleza, a sirote Maje protiv moćnijih (da ne kažem- industrijalizovanih) civilizacija. U Get The Gringo, ikonografski (ne)imenovani lik The Driver pokušava da unutar nadrealno zamišljenog meksičkog zatvora sprovede slučajno uspostavljenu "očinsku figuru" i spase sebe i svoju "porodicu" od tiranskog režima koji vlada u zatvoru. Namerno sam sve ovo zamumuljio da vam ne bi odmah napamet pali špageti vesterni sa Eastwoodom, Peckinpahovi filmovi koji su neka vrsta "dopune" na pomenute Leonove, ili Rodriguez kao "dežurni Meksikanac". Get The Gringo ima sve to, ali ne zaboravlja na slavne likove prgavih pravednika koje je Mel vaspostavio tokom svoje karijere. Ovaj film je neka vrsta rehabilitacije best of-a te ekipe.

Mel možda jeste ostario, ali ovaj film se ne bavi realizmom. On je fundamentalno "nadrealan" i otuda svi njegovi momenti, od klinca koji puši pljuge, preko zatvora koji izgleda kao set Kustinog Doma za vešanje 2, preko Mela koji lako trpi, a još lakše zadaje najteže udarce, zapravo nije ništa do još jedna brejvhartovska bajka o tome kako pravda mora da pobedi. Po svaku cenu. I kako dobro srce ne ume i ne sme da miruje u prisustvu zla. Raskoš scenografije i likova nadoknađuje bazičnost osnovnog zapleta (i raspleta), ali ovo je jedan od "onih" filmova koji podsećaju da publici manjka filmova u kojima ona treba da navija kao da je ispred bokserskog ringa, baš kao što joj nedostaju i heroji tog ringa koji nisu Bonuxom proprani superheroji koji u širokom luku zaobilaze i opušak, a nekmoli cigaretu. Cigaretu ovde treba koristiti kao primer i bukvalno i preneseno.

Get The Gringo je film sa holivudskim glumcem kakve Holivud više (skoro i da) ne pravi. Jer je kastrirao prvo likove, a zatim i glumce koji takve filmove mogu da iznesu.

SELEKTAH: 9/10

1 comment:

  1. Ti si bobice baš postao nekako romantik zadnjih par meseci .prozima taj osećaj kroz ove recenziije.

    ReplyDelete