22 February 2017

LOVING

Ko je smestio Jeffu Nicholsu?


Baš sam želeo da mi se dopadne ovaj Nicholsov film.
Možda još više nego (prethodni, istotakođe iz 2016) Midnight Special.
Koji mi je ostavio mlak utisak.
Ali Loving je skoro nepodnošljiv i isto toliko besmislen.

Prvo, ne znam kojim đavoljim dilom je Nicholsu zapalo da režira ovaj film, nekako ne nalazim u filmu dovoljno razloga da opravdam njegov iskreni interes za ovu temu. On se, istina, uvek bavi (samo-)autsajderovanim individuama koje ne mogu da nađu mir sa "ostalima". Istina, on jeste dotakao "koliko muškarac može da voli" u Mud, i delić te opsesije postoji i u Loving.
Ali u eri popularizacije "crnih tema" kao liberalnog žarišta Holivuda (i civilizovane Amerike), neko bi pogrešno, ali s pravom mogao da optuži Nicholsa da je njegov film bijedan pokušaj da se očeše o trend.
Jer ništa u njegovom filmu ne izgleda kao da ga je Nichols pravio.
Sem možda par uvodnih scena (mislim na prikradanje policije na imanje Lovingovih), koje su me sramno nasamarile da se radi o odličnom filmu.

Lovingovi su, inače, Mildred i Richard Loving, prvi "miksovani" bračni par koji je presudom vrhovnog suda dobio dozvolu da normalno živi u rasno hiperpredrasudnoj Virdžiniji (tj necivilizovanom delu Amerike).
Bilo je to 1967.
Sedam godina nakon što je Beba Lončar po Beogradu vozila vespu.

Nicholsov film je na vrlo čudan način lišen svake drame, pa čak i tenzije. Skoro kao da su svi takvi delovi filma iz njega izbačeni. Ali, ništa ne ukazuje da je tako nešto urađeno "namerno" ili sa nekim ciljem. Od početka do kraja mi pratimo kako Richard i Mildred sitnu muku muče što ne mogu zajedno da žive u rodnoj Virdžiniji.
Jednom ih uhapse i sve deluje da će biti drame, ali ništa.
Drugi put ih uhapse, tih nakon Mildredinog porođaja, i advokat im sredi da ih puste.
Nakon toga krišom i ilegalno dolaze u Virdžiniju i tamo žive.
Kada počinje i njihova pravna borba. Koja se svodi na dva susreta sa advokatima i jedan izlazak iz suda.
A jednog od advokata odbrane igra komičar Nick Kroll.
Dodajte na to da je Nichols "rekonstruisao" Richarda skoro kao funkcionalnog idiota koji jedino izgleda neneandertalski kad se bavi poslom zidanja.
Zbog svega toga u par navrata sam pomislio da je sve ovo vrlo bezobrazna Nicholsova zajebancija, koja skoro da kaže da je jedared bilo mnogo buke ni oko čega. Crne buke.
Ali nisam rasista pa da tako nešto pomislim.

S druge strane Mildred tj Ruth Negga ceo film čezne za "oskarovskim prostorom" koji joj se nikako ne ukazuje. Nichols je jednostavno kastrirao svoj film od svih povišenih tonova. Sve je od početka ravno, sa podmuklim pretnjama i lukavim dovijanjima, ali i sa isto tako nejakim emocijama. Čak i kad zagazi na teren Richardove dileme (u kafani) oko toga treba li i dalje pokušavati (Mildredi za ljubav) sa borbom za pravdu, i to deluje kao da se siroti Richard bori sa nečim što je veće od njegovih mentalnih mogućnosti.

Čak i ako, za trenutak, poverujemo da je Richardov i Mildredin brak bio samo jedan od mnogih koji su imali slične probleme, Loving je film koji ne uspeva da ga učini vrednim naše pažnje. A nekmoli u kontekstu toga da su baš njih dvoje svojom upornošću promenili stanje stvari.

SELEKTAH: 3minus/ 10

No comments:

Post a Comment