30 March 2018

MARK PRITCHARD - The Four Worlds (Warp)


Jedan od onih albuma.
Koji me zgrabio svojom "komemorativnošću" planeti Zemlji tj našem sve izvesnijem kraju na njoj.

I ta stvar je u vazduhu i notama i pre nego što The Space Lady (da, baš ona!/gde je nju iskopao?!!) starački krene da nariče u S.O.S.

A sve krene neočekivano (fenomenalno)- hipnotičkim kraut-diskom Glasspops koji samo vozi i vozi i vozi, kao život na Zemlji, besciljno, kolotečinski i na radost svih živih. Još od kraja devedesetih, kada su Underworld, Orbital ili progresivni dramenbejseri pravili ovakve epove da daju sebi na važnosti, a distopiji oko nas ne, nisam ovoliko uživao.
Ne pominjite kosmo-disko, jer ste u društvu ljudi sa sve četiri na z/Zemlji.

A onda, nakon tih deset minuta bezbrižnosti, krene da tipka klavir, koji vas tera da oči lagano privikavate na mrak, dok mašete suncu koje zalazi.

Mark Pritchard je od tih vršnjaka Thoma Yorkea čije je autorsko sazrevanje neminovno bilo izloženo tamnoj strani okej kompjutera (o čemu svedoči i njihova saradnja na Beautiful People pre par godina). On i Warpovi elektroničari slični njemu nisu bili toliko orijentisani na "konceptualizaciju zvuka" (kao stari Warpovi elektroničari), već su pokušavali da muzikom objasne svet oko sebe. Mislim na Boards Of Canada, Battles, Prefuse 73, Leilu, Antipop Consortium...

Izvinite, prekinuo sam se...

Nakon klavira dolazi Come Let Us, u kojoj "otac" Gregory Whitehead drži opelo u kome pozivanje na grad u raju zvuči skoro kao blejdranerovska molitva za nekim utopijskim gradom iznad pepela ovog starog.
Posle toga opet umilne note. New age for the dying age. Onako filipglasovski umilno.

Posle toga denivilneuovski sumrak. I onda opet u Men-an-Tol rađanje sunca. Kraj sveta zajebava se sa nama kao kraj sveta. Vozdižemo se, nesumnjivo. Za samo jedan minut i 32 sekunde.

U Four Worlds, koja zatvara album, ponovo smo u svetu pomenutog Denisa Villeneuvea. Kvartet trajpoda za dron i prevrnuti hangar bilduje ledeni nesmiraj, koji se potom prenosi pustom z/Zemljom.

Sve je gotovo.

Dok ovo pišem napolju je lep, sunčan dan.
Glasspops počinje ponovo.

SELEKTAH: 9/10


No comments:

Post a Comment