23 August 2018

INTERPOL - Marauder (Matador)

marauder
məˈrɔːdə/
noun
plural noun: marauders
  1. a person who marauds; a raider.
    "a band of English marauders were surprised and overcome"
    synonyms:raider, plunderer, pillager, looter, robberpiratefreebooterbuccaneercorsair,
    roverbanditbrigand, rustler, highwayman, ravager; More


Ova recenzija nastaje kako prvo slušanje odmiče. Jer tako mi se.

Nakon pedesetak sekundi prve pesme, If You Really Love Nothing, na jednom forumu sam napisao da bi Paul Banks mogao da me kara svojim glasom.

Druga pesma i prvi singl The Rover je dobra koliko i svi njihovi singlovi. Indiklanica za hipstere na pragu treće dekade hipsterovanja.

Complications ima neki smešan, honki-tonk, ne-Interpol ritam, kao da bend glumi Pogues, a Paul peva u Bauhaus. Leto je vrelo i ne interesuje me šta je na dnu bazena. U nekom trenutku, ne želim da proverim, rekao bih da ponavlja "Beyonce, Beyonce, Beyonce".

Četvrta pesma je Flight Of Fancy i to je onaj pod-tip Interpola u kome Banks i ekipa zvuče kao R.E.M. U najboljim danima. Circa Document/ Orange.

Peta pesma počinje nekom surf gitarom. Koja ide u fejd nemoćna pred Banksovim mrakom. Jebote, ne znam da li ste videli, ali taj tip je pre par dana na Pitchforku prezentirao genezu svog slušateljskog iskustva aka "muzike koja ga je stvorila and beyond..." i tu se pominju jebeni Drake i jebeni Frank Ocean i gotivni The Weeknd, i Lil Wayne i neki pevajući fejk-rvači... I, Nevermind, ok. Hvala dragom bogu, pa se ništa od toga (in)direktno ne čuje u muzici Interpol. Pa ni u ovoj pesmi. Rekao bih, standardnoj "interpolki".

Ne znam da li ste pročitali, ali Dave Fridmann je producirao ovaj album. Dave The Flaming Lips/ Low/ Mercury Rev/ MGMT Fridmann. I to se do sada ne oseća. Sve do jednominutnog Interlude 1 koji promoli svoju smutnu, mračnu, na-dnu-mora pulsirajuću glavu, i na kratko promeni raspoloženje albuma u ono "koje smo svi očekivali", i zatim zaroni, natrag u mrak.

I počne neka, za Interpol standarde, vesela, ili barem aptempo pesma. Mountain Child.

Nakon nje, nešto klasičnije izdanje benda u Nysmaw. Fridmann u nesmanjenom naporu da Banksovom glasu da sav neophodni prostor, kao i ja uveren u njegovu Stipeovsku magiju. Ovo je bend koji je od relativne garsonjerice svog stila napravio palaču. Ko to ne ume da ceni, taj nikada neće spoznati sreću, niti njenu zrnastu veličinu.

Surveillance, nešto relaksiranije (a la, recimo, Franz Ferdinand) nastavlja Interpolijadu započetu početkom milenijuma. Deluje mi da su pesme jake i dobre i da je album bolji od El Pintora, kompaktniji od Our Love To Admire, skoro kao prepotcenjena "Četvorka". I "nikada neće biti kao prva dva", najviše jer nećemo ni mi. Fridmann se trudi da kreira "soničan" zvuk Interpol. Da ispolira ono što oni mogu najbolje.

Još nema balade. A to svakako nije ni (singl) Number 10 koji zvuči najprljavije od cele gomile. Kao da je rutinski i nadrkano odsviran. A onda zavoljen i prihvaćen. Prvo od strane samih autora. Interpol su moji vršnjaci. Ja, braćo, sve ovo razumem kao da je moje. NE MOŽETE MI/NAM NIŠTA!

Party's Over je još jedna koja ima gitaru Petera Bucka (circa Monsterčić). Bubnjevi pre lome ritam nego što ga prave. Paul Banks se rasipa u osećanja i stilove pevanja kojima do sada nije pribegavao, u jednom trenutku mi čak reč "amerikana" prolazi kroz glavu. Ova pesma mi je rani favorit. Ne samo zbog osećaja da se život dešava kad žurka završi. Pred kraj pesme, Fridmann proviruje svoju prelepu, dilej-rivrb-eho glavu. Party's Over je verovatno naj "prog" stvar koju su Interpol isporučili. Naravno, pišem to bez ikakvog razmišljanja. Jer NE MOŽETE MI/NAM NIŠTA!

Drugi Interlude je kao i prvi. Mala sirenica.

Album završava It Probably Matters. Koja mi zvuči skoro kao Rolling Stones pesma u kontekstu benda. Nekako ima stadionske aspiracije, neki relaksiran ton, iako Banks i dalje peva samo za svoje parohljane. Preterujem. Možda. Možda vama sve ovo "isti onaj jebeni Interpol". Ali, nisam ja kriv što nemate treće uho.

Klikćem "repeat".
Vi kako hoćete.

SELEKTAH: (objektivno) 9minus/10 (subjektivno) If happiness is a warm gun, sadness is a cold knife/ 10


1 comment:

  1. Je l' slušaš ti Cecu? Peščanikovu (deluje kao bugarsko prezime); je l' se naslov albuma na nemački prevodi kao Moroder, kako je običavala da zove Đorđ... Vučića? Elem, čak i da slušam muškarce, posebno "post-pankere", meni je ovaj bend toliko prisvojen s tvoje strane da apsolutno ne mogu da ga slušam! Mala sirenica (ć ć ć)

    ReplyDelete