09 July 2020

BEARSUIT - Team Ping Pong (Fantastic Plastic 2005)

Najbolji (indi) rok album 2020. objavljen je 2005.


Tražili su mi da pišem o novom albumu Jessie Ware.
Dok padaju kamenice i ne padaju glave.

29 minuta. Nepunih. Traje kompilacija Bearsuit, iz Norviča u Engleskoj. Benda koji je Peel mnogo voleo i čija je karijera izbledela u godinama nakon njegove smrti (nakon 2011. nema mnogo pomena o njima).

Team Ping Pong se slučajno zatekao u mojoj noćnoj plejlisti "uz čitanje". Iako sam znao da je histeričan i neprikladan za ionako slabašnu noćnu koncentraciju. Ali čovek je biće koje ponekad namerno traži kontru.

Da me ne shvatite pogrešno, nije ovo "album revolucije", niti nekakva "nerds against the machine" pokretačka sila. Baš ništa od toga. Ovo je zbirka za ispod suncobrana u KC Gradu u normalnim vremenima, kada dečacima probleme prave cure i dečki i non-binary bića, a ne narikača zarobljena u telu odraslog muškarca koji se ponaša kao udovica koju niko neće da kresne, iako po ceo dan priča da je najlepša i najbolja koju je svet video.

Team Ping Pong je mešavina mladosti i histerije. Petnaest i više godina kasnije netaknuta i bez trunke izgubljene svežine.

Album počinje (sa Drinkink) i završava (sa Chargr) kao da je neko u blender ubacio Shonen Knife, Boredoms, dosta šečera i pustio ih da jedva dva minuta imaju time of their lives. Njuvejv na turneji po Japanu. Pravo je čudo da Bearsuit tamo nisu postali nacionalno blago.

Druga stvar, Fear Of Moonpilot Ben je najbolja. Najbolja od najboljih. Kao Surferosa. Kao deca Surferose, i još trnovitija. Tutnjajući ritam, po koja kamenica, prkošenje, kratke pantalone. Naredna I Thought You Said You Were Blind ima šarm Daniela Johnstona i The Vaselines, ali ovo su Belle And Sebastian kao crtani film. "Have You Ever Been Shot Down", ponavljaju u par navrata.

Bearsuit su omladina koja prija i iritira jer mora da bude po njihovom.
Hey Charlie Hey Chuck je himna takve omladine. Folkasti, umiljati rok koji zavodi, samo da bi vas još više raznežio svojim 50s bek-vokalima, pre nego što u refrenu eksplodira i raznese svaku naredbu. I potom u sekundi vratio na prethodno "pre korone" uživanje u letu.
Savršen singl. Ni skoro dvadeset godina mi nije trebalo da to osetim i shvatim.

Svakoga dana preslušam barem dva-tri nova albuma.
Ima sjajnih stvari.
Ali premalo histeričnih.

Busy Needles je pop histerija. Bearsuit su pop histerija. Stop What You're Doing What You Doing Is Wrong nije samo poruka čvaljavoj udovici već hronični summary istorijskog/svakodnevnog stanja u Srbiji. Ni tri minuta podojena trubačima, dok mračni Sonic Youth bas zlosutno mrači sunčani dan od samog jutra.
Savršen singl. Ni skoro dvadeset...

Bearsuit su slađa, mlađa i veselija braća i sestre Melt Banana. U Going Steady slično melju, ali Bearsuit se uvek sete da mora refren, pop refren, refren koji se poput Big Meka lepi za arterije. Bearsuit nikada ne zaborave da su večno mladi. Teško je poverovati da ih je u bendu bilo kao Belle And Sebastian. Ne manje od deset!
I u nežnoj, skoro baladnoj Minerals svih deset vam slama srculenca.

Ova (nepotpuna, jer fali Itsuko Got Married) kompilacija ranih singlova možda samo u aktuelnom izdanju Deerhoof (prigodno nazvanom Future Teenage Cave Artists) ima sličnog ideološkog i muzikološkog parnjaka. Team Ping Pong je hedonizam, u doba korone, borba za pristojan život u okruženju nevidljive smrti, bosonogi ples po vrućem asfaltu, zašto da ne? kao odgovor na svako pitanje.

Tražili su mi da pišem o novoj Jessie Ware.
Zašto da... ne?

SELEKTAH: 10/10

1 comment:

  1. "narikača zarobljena u telu odraslog muškarca koji se ponaša kao udovica koju niko neće da kresne, iako po ceo dan priča da je najlepša i najbolja koju je svet video" -- ima vajfaj i kod Ajfela ,-)
    Meni indi rok k'o srpska opozicija: SO, ali neslana, i kad je histerična, ipak je to srednja struja, ništa stvarno oštro i iskoračujuće, kao Jessie Ware; ali, ako ima veze s Melt Bananom, možda vredi čuti, slušalo se to u Jagodini 2005/6.

    ReplyDelete