09 September 2020

MAYHEM

Da li je osveta ultimativno pogonsko gorivo filma?


Patrolirajući karijerom reditelja Joea Lyncha rekao bih da se osnovna premisa njegovih filma bazira na udruživanju slučajno sparenih ljudi u borbu protiv zajedničkog neprijatelja- od igrača kompjuterske igrice koje se bore protiv demona, porodice koja je pod opsadom mafijaškog klana, policajca i kriminalca protiv korumpiranih policajaca, ili kao ovde- jednog advokata i jednog klijenta u borbi protiv njegove advokatske firme.
Međutim, u Mayhem, stvari su još komplikovanije.

Film svoj krvavi ring kreira kroz priču o virusu koji kod čoveka oslobađa njegove najsirovije porive, za strašću, osvetom, ljutnjom i nasiljem. Jedan takav virus dospeva u višespratnicu čuvene advokatske kancelarije usled čega čitava zgrada biva stavljena pod osmočasovni karantin, dok dejstvo virusa ne prođe.
Sve to se poklapa s jednim loše sprovedenim otkazom, s jednim vrlo nezadovoljnim klijentom, a u sklopu, prilično komično prikazanog, oholog ponašanja rukovodstva.

Ono što sledi u ovom nedugom filmu jeste miks The Raid i Purge sa upotrebom kancelarijskog materijala za napad i odbranu, ne previše gore-asto, ne previše duhovito, solidno crnohumorno.

Steven Yeun (Glenn iz Walking Dead) je prilično ubedljiv kao advokat na ivici živaca, nikada previše nepobediv, često efektno "glenovski" isprebijan. Njegova pratilja, "lažna Margot Robbie", Samara Weaving, također je na visini poverenog joj treš zadatka.

Rupa ima koliko hoćete, a kao najveća mi se čini nesposobnost borda i šefa da jednostavno zaglave lift na svom spratu i na taj način spreče da se iko probije do njih. Ali, kao što Ford reče pravdajući Stagecoach, da su gađali konje, ne bi bilo filma...

Na sve rečeno moram da priznam da iživljavanje na račun pripadnika gnusnog kapitalističkog sistema neobično prija, a čitav film se može čitati kao otkrivanje naličja rada čitavog tog ustrojstva.

SELEKTAH: 6minus/10

No comments:

Post a Comment