10 April 2009

ACHILLES AND TORTOISE

Šta će vam život kada imate umetnost? I obrnuto. Je podjednako pogubno.











Verovali ili ne imam scenario na kome radim (sa ozbiljnim prekidima) već 2 godine i koji planiram da odnesem u ambasadu Japana i zamolim ih da ga proslede Takeshi Kitano-u. Što, jel zabranjeno sanjati otvorenih očiju?! Takeshi je moj reditelj još od Hana Bi, najviše zbog toga što mi je vrlo bliska ideja da se sve priče na ovom svetu mogu ispričati različitim kombinacijama nasilja i patetike.

Achilles And Tortoise je, a to će iznenaditi neke (mnoge?) od vas- već treći novi film Takeshi Kitanoa nakon Zatoichi-ja, njegovog poslednjeg ostvarenja koje je prikazano u Srbendici. Neki kritičari interpretiraju ta tri filma (Takeshis’, Glory To The Filmmmaker! i ovaj) kao Kitanov obračun sa samim sobom, kao glumcem, rediteljem i umetnikom (slikarom). Možžžda. A možda ne zna šta bi sa sobom, što je utisak koji ćete poneti gledajući dva prvonavedena filma.

Achilles And Tortoise je priča o sinu propalog fabrikanta koji je u dečačkim danima, uživajući u svim privilegijama imanja bogatog oca, slikao šta je stigao, i to je činio srcem. Kada je porastao, odlučio je da posluša druge, upisao neku od umetničkih škola i pokušao da, prema sugestijama lokalnog art dilera, napravi nešto moderno, originalno, veliko. Sve više i više ignorišući život oko sebe…

Priču o Ahilu i kornjači znate? Ne brinite, Takeshi će vam je odmah na početku ispričati. Kornjača je taman toliko ispred Ahila, da on bez obzira na to što je brži od nje nikada ne može da je stigne. To je metafora za poteru za smislom, ciljem, svim stvarima koje u životu želimo, banalna ilustracija našeg olimpijskog veltšmerca. No, trebalo bi da vam kažem, Kitano je optimista.

Prvi deo filma bajkolikošću podseća na Kikujiro, srednji zanosom i blesavošću mladosti na A Scene At The Sea, dok je finale u duhu kitanovskog nenamerno apsurdnog humora kakav krasi sve njegove filmove.

Achilles And Tortoise je satiričan, ponekad i previše naivan, osvrt na sve aktere moderne umetnosti, ali za sve nas koji trčimo za kornjačom on je mnogo dragoceniji kao portret trkača koji je na kraju ipak uspeo da stigne kornjaču.

selektah: 8/ 10





4 comments:

  1. imam jednu kjigu za tebe, koja te vec poduze ceka jer sam umislila da ne treba da ti se mesam u posao.

    sad se mesam.

    misli o tome. svojom glavom.

    ReplyDelete
  2. nije.

    sram te bilo.

    "japanska no drama".

    to interesuje tebe ili nikoga.

    pa, ko velim, da podjem od tebe...

    a lepo i izgleda.

    ReplyDelete
  3. i ja 'selektah' tu negde, mada se 'razmišljah' da povećam na 'koma nešto' zbog scene sa kadom i nadahnućem

    ReplyDelete