29 April 2009

DOLL AND THE KICKS

Ako je dobro Morrissey-u... to ne znači da će i vama prijati


Pre neki dan gledali smo Morrissey-evo gostovanje kod Zane-a fuckin Lowe-a na MTV Adriji (sa dobrih dva meseca zakašnjenja u odnosu na originalno emitovanje na MTVDvojci). Morrissey je izgledao kao „gazda“ nekog od kafič-restorana u ulici Strahinjića Bana i samo mu je falio ključ od Audija da njime kucka po stolu pored šoljice sa ekspresom. Intervju je predvidljivo bio napor čak i za poveće fanove s obzirom da je „gazda“ bio čvrsto odlučan da Zane-u ne kaže ništa zanimljivo, a ovaj se, znajući da će tako biti, nije ni potrudio da ga nešto zanimljivo pita.

Uzimajući u obzir činjenicu da sam se malo pre priinformisao da je producent albuma Years Of Refusal, Jerry Finn, umro prošle godine uzdržaću se od nevaspitanih komentara na to da nas ni Mozz ni Zzzane nisu udostojili dovoljno zanimljivog komentara od kuda Finn (poznat po saradnji sa Blink 182, AFI, Sum 41...) uopšte u priči sa Mozzom. A naročito otkud ponovo tu?! Što NIKAKO ne znači da su You Are The Quarry (njihova prva saradnja) i Refusal loši albumi, naprotiv. Zato me i zanima.

Druga bitna stvar koju smo saznali jeste ime novog Morrissey-ovog omiljenog benda- Doll and The Kicks. Oni će mu biti i predgrupa na predstojećoj turneji. Osim ako se kao Kristeen Young prošle godine ne izleti o Mozzovim „oralnim“ kvalitetima i ispadne iz igre.




Morrissey, drugi s leva

Kada budete čuli Doll and The Kicks biće vam lakše da razumete zašto Jerry Finn, a razumećete i zašto L.A., toliko dugo.

Doll And The Kicks su kvartet iz Brajtona. Neodoljivo podsećaj na No Doubt, htedoh reći ne radi se o još jednoj ska-rok smaračini, već Doll peva kao Gwen. I kao Siouxsie, malo. I kao Kate. Bush.

Mom/ vašem čuđenju „otkud oni?“ doprineće i podaci o tome da su članovima benda uzori The Killers, Phil Collins i... Toto. Što sve, čak i ovako na gomili, ne mora da bude loše, ali možda je naša predstava o Morrissey-evom muzičkom ukusu precenjena. Ili njegov smisao za humor.



Debi singl Roll Up the Red Carpet je neočekivano efektna mešavina teatralnosti rane Kate Bush i za stadion spremnog horny-roka No Doubt. Na osnovu ostale dostupne muzike (singl i par demo snimaka) i nezavisno od patronata papa Mozza, Doll and The Kicks deluju kao energičan, melodičan rok bend, malo bajate produkcije, spreman da bude uvučen u mašinu i za par meseci postane i Timbaland-ov omiljeni bend.

Neki Morrissey-evi fanovi su već odlučili da bojkotuju nastupe na kojima će D&TheK biti predgrupa. Za američki deo turneje izabrani su Red Cortez. O njima za koji dan.



4 comments:

  1. steven patrick ide pravcem kojim je oduvek želeo - to be like elvis (ako se sećas spot-a smithsa shoplifters of the world unite gde patrick nosi majicu sa elvisovim likom) mislim da mu je krajnji cilj da završi pevajući isključivo u las vegasu...sasvim legitimno u njegovom slučaju...mada za mene šta god da uradi sve mu je oprošteno...imas prikaz sion sona na www.kerovodja.mojblog.rs...ko zna o cemu pricam zna:)

    ReplyDelete
  2. da li se neko seca ordinary boys-a?
    dunja

    ReplyDelete
  3. at katarina
    nisam siguran koliko je mozzovih fanova platežno sposobno da podrži vegas. ali ne sumnjam da bi to voleo. i tu njegov idol nije elvis, već sinatra.
    što se sion sona tiče, overio prikaze i zabacio udicu... ko razume, zna... :)

    at dunja
    misliš boredinary boysa?!

    ReplyDelete
  4. doll and the kicks... gledala.dosadnoooo.žena se samo cijelo vrijeme krevelji i zadiže minjak. ne znam, možda su mi bili toliko naporni jer čekah da završe što prije i da počne Mozz

    ReplyDelete