15 July 2009

FUCK (A DOCUMENTARY)

„Would you please impregnate yourself on your look for an exit?“ (Pat Boone)









Kao stoprocentnom fuckofilu, mojoj sreći nije bilo kraja kada sam čuo za ovaj film. Iako sam često u pisanju raznih tekstova pisao „jebeni“, u poslednje vreme, fore radi- „hebeni“, najviše sam se radovao kad se ispostavi prilika da napišem „fuckin“ (ili „fakin“, i jedno i drugo radi posao). Srpski je tolerantan i ko-operativan jezik, pa to može da prođe. Skoro fakin uvek. Eto, vidite i sami.

„Fuck“ je prelepa reč. I gledajući ovaj film shvatio sam da nisam usamljen u osećaju da ljudi vole (i treba) da je izgovaraju, da sa njenim silaskom sa usana dolazi do stanovitog olakšanja, do instantne mini-nirvane. Pri tome, ne postoji ni jedna druga reč koja tako „rečito“ može da iskaže i bes (Fuck!!!), i saosećanje (Man, my uncle died/ Oh, fuck...), i olakšanje (Oh, fuck, I said it...), i uzbuđenje (FUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUCCCCCCCCCCCCCKKKKKKKKK!!!!!!!!!!!) itd... Praviti dokumentarac o reči „fuck“ je druga najlepša stvar na svetu (nakon pravljenja dokumentarca o samom sebi).

Reditelj Steve Anderson nije omanuo. Njegovo bavljenje „fuck-om“ prevazišlo je samo lingvističke odn. komunikacijske potencijale ove reči i prelilo se na upotrebu ove reči u američkom društvu kao paradigmu za slobodu govora i njen daleko zabavniji deo- cenzuru. U nekoj vrsti „kulturnog nokautiranja“ s jedne strane stoje raznorazni anonimusi koji predstavljaju moralno čistu, konzervativnu, hrišćansku un-fuck ekipu (+ Pat Boone, zabavljač koji je za sopstvene potrebe iskovao sopstvenu podobno-nepodobnu reč „boone“ koju je Ice T prihvatio s naročitom radošću- When I get home I’m gonna boone my wife!). S druge strane direktno ili indirektno nalaze se Lenny Bruce, George Carlin, Chuck D, Billy Connelly, Bill Maher, David Milch, ova nova „kompjuterašica“ iz 24, Alanis Morrisette, Ron Jeremy, pevač Biohazard i njegova supruga porno glumica... Čak i bez mnogo truda, Anderson, pokazuje da ljudi koji traže zamenu ovoj predivnoj reči ili se libe da je izgovore moraju da budu totalne budale. Ali su i opasna pošast po naše lične i sve ostale slobode.





Ono što ćete saznati jeste kad je prvi put ova reč zapisana (XV vek), da nije poznato njeno poreklo, da nije akronim, iako mnogi misle da jeste, da je prvi film u kome je spomenuta M.A.S.H., da je u De Palminom rimejku Scarface spomenuta 182 puta, kao i da je Shakespeare nije koristio.

Sve to je vrlo dinamično i duhovito režirano, sa sjajnim animacijama da podrže audio-zapise, sa briljantnim snimcima (poput onog na kojem W. Bush pokazuje finger u kameru ili onog u Njuorleansu, posle Katarine, na kome napušavaju Cheneyja tokom obraćanja novinarima...), ali i onim na kojima Carlin i Bruce kroz svoje stendap nastupe demonstriraju šta znači i kako treba boriti se za ljudske slobode.


Zato ću na kraju, večito naložen na ideju proširenja ljudskih sloboda, i ja završiti sa citatom Lenny Brucea- If you can’t say „fuck“ than you can’t say „fuck the governement“.

Oprostite mi ovaj mladalački polet. And fuck off!







2 comments: