19 July 2009

PERFORMANCE

39 godina kasnije










Šta sam saznao/shvatio/spoznao tokom gledanja “kultnog”, debitantskog (pa i to bi trebalo pod navodnike, po nekima) filma Nicolasa Roega 39 godina kasnije nakon što je prikazan, a 41 godinu nakon što je snimljen (aperentli i tada je studio imao problema sa onim što je urađeno za njegove pare, baš kao i u slučaju Bayove Osvete Poraženog):

Slepi ljudi mogu da se bave montažom i da montiraju po… sluhu? Njuhu? Šestom čulu?

Svaki zvuk može biti saundtrak. Njegova jačina je ono što je “dodir genija”.

Pop zvezde treba angažovati za film samo ako je to zarad njihove direktne štete, a garantuje veći prihod i ključ je za dobijanje veće kreativne slobode.

El Topo, Jodorowskog možda jeste najveći trip na “otvorenom”, ali Performance slične rezultate postiže u daleko sabijenijem prostoru.

Nemam ništa protiv ako reditelj režira film kao da vrši operaciju pred mojim očima. Čak i u slučajevima kada znanje i umeće za tako nešto preobilno kompenzuje talentom. U krajnjem slučaju jedini koji može da umre nakon takve operacije je gledalac.

Šezdesete su raskrsnica svih naših vrlina i mana.



Šta sam saznao (ovde)nakon gledanja filma pokušavajući da utvrdim kakvom tačno performansu sam prisustvovao:

James Fox igra gangstera koji nakon loše obavljenog posla za svoju “matičnu kuću” mora da beži, kako od policije, tako i od bivših poslodavaca. Sklanja se, negde u Londonu, u kuću u kojoj žive bivša/neuspela rok zvezda i dve mu ljubavnice i neko dete. Oni po ceo dan tripuju u prepoznatljivom duhu zakasnelog Leta ljubavi i Fox ubrzo postaje deo tog tripa. (Dobro, sve ovo nisam baš saznao, ali sam morao da utvrdim gradivo).

Performance je više zasluga svog scenariste i ko-reditelja, Donalda Cammella, nego Roega. I Cammell je više od Roega bio zainteresovan da se bavi pitanjima seksualnosti i identiteta.

Anita Pallenberg koja igra Jaggerovu ljubavnicu je bila ljubavnica većeg dela Stonesa.

Ovo je “pop-art” film.

Pesma Last Poets možda je prva “rep” pesma zabeležena na filmu.

Film je sniman hronološki.

Performance možete gledati (i možda uživati u njemu) kao subverziju ranog gangsterskog filma i njegovih karakternih momenata.

Stanley Kubrick je razmišljao da angažuje Jaggera za ulogu Alexa u Paklenoj pomorandži.

U nekom trenutku filma Mick Jagger kaže “The only performance that makes it, that really makes it, that makes it all the way, is the one that achieves madness!“. To možda objašnjava ovaj film, ali ne bih voleo da pomislite da čitav ovaj tekst, a naročitu tu misao, koristim kao izgovor za još jedan tribjut Michaelu Jacksonu.



4 comments:

  1. dobar je roeg,kraj od filma podseca na keneta angera ( interesantno je da je cammel posle i glumio kod angera u jednom filmu).
    ja od roegovih filmova volim i "dont look now", koji po nekom osnovnom plotu podseca na novi film "vinyan" o kom si, čini mi se i ti pisao.

    ReplyDelete
  2. sto se roega tice, secam se da mi je bad timing bio kul. a don't look now sam skoro gledao (pre dve godine, recimo) i uopste mi nije bio spooky kao kad sam ga prvi put gledao. cak mi je bio i malo dosadan. posto i roega obnavljam/upoznajem uskoro cu reprizirati, pa cu da vidim kako mi se danas cini.

    a angera ne poznajem uopste. any suggestions odakle poceti?

    thankS

    ReplyDelete
  3. Pa, nisam ni ja gledao bas sve Angere pa da mogu da ti dajem savete sa cim da pocnes.
    U sustini, sve filmove mozes da nadjes na netu, pogotovu sto su ga skorije revalorizovali pa su mu izbacili disk "complete works", ciju sam video najavu gde se izmedju ostalih i Skorceze(!?) kune u njega.
    Meni je Anger vazan posto nevidjeno kombinuje muziku (koja je prakticno uvek pola filma) i sliku.
    On je i samo pravio arti filmove u kojima eksperimentise sa mogucnostima montaze, kadriranja i odnosa ritam slike i muzike, i mislim da ako su se reziseri i referisali na njega, referisali su se najvise u tim segmentima.
    Ako niko drugi to su sigurno cinili MTV reditelji(posebno MTV2 koji je satro alternativan), posto je za formu spotova on stvarno super izvoriste inspiracije, jer njemu filmovi i izgledaju kao neki arhispotovi.
    Recimo od skorijih stvari "heavy cross" od Gossipa je bukvalno Kenet Anger citat, da ne kazem djakra najgora.
    Sto se tice same sadrzine, to je neka teska i meni cesto nerazumljiva simbolika.
    Ima tu i baroka, i okultizma, i 300 cuda.
    U sustini njega ljudi vezuju dosta za Alistera Kroulija na koga se stvarno dosta tripov'o u toj najbitnijoj fazi svoje karijere, ali meni je to normalno za tipa koji je ziveo u Kaliforniji 60ih, koliko znam tamo su manje vise svi bili u tom fazonu . Meni je mnogo intenzivnija, i mislim i interesantnija njegova veza sa Zan Koktoom i nekim pokusajem da se dodje do spoja slika ciji bi medjusobni odnos bio kao snimljeno snovidjenje ili tako stogod.
    Ali da se vratim na pocetak, najjaci je odnos tih simbola sa muzikom u filmu posto su u njegovom kontekstu oni tu u mixu sa surf rokom, garazom, i operom, i ta veza stvara na momente atmosferu koja moze da deluje potpuno katarzicno mada nemas pojma o cemu se u filmu uopce i radi.
    Sto se tice filmova konkretno,
    gledao sam dva iz prvog dela karijere:Rabbit moon (taj je totalno Kokto sa dodatkom surf muzike )i Inauguration of pleasure dome koji je bolji i zapravo je medju faza izmedju prvih filmova i "Satan Panonski" faze, tri iz drugog koji je najpoznatiji Scorpio rising
    ( koketiranje sa satanizmom i okultizmom + muzika garaze a la bad music for bad people), , Lucifer rising( taj je kul, neka je prica da je dzimi pejdz za njega trebalo da radi muziku ili ju je radio, ne znam nisam proveravao nikad) i "Invocation of my demon brother" koji sam namerno ostavio za kraj koji je vizuelno slican kao i gore navedena dva ali je po pitanju muzike najnapredniji (inace radio je Mik Đeger).
    Zapravo muzika u ovom filmu je jedna od NAJZLIIIIJIH(malo ga preterah ovde, ali svakako je zla)stvari koju sam cuo u svom zivotu,gde vidis da su Rolingstounsi mogli da budu potpuni death metal band (ili makar stones of death metal :D ) da su im dali da napisu jos par soundtrackova za ovakve filmove.Po mom misljenju ovde je i najbolji odnos slike i zvuka i stvar je stvarno jako blizu nekom kosmaru kakve sam imao posle kasnih poseta LOKIJU.
    To je manje-vise sve sto sam imao da kazem na ovu temu, malo udavih ali sam si kriv kad me vuces za jezik
    Pozdrav,Danilo

    ReplyDelete