06 August 2009

LAND OF THE LOST

I isto toliko izgubljen film. Zapravo, ne znam šta sam time hteo da kažem… Totalno sam pogubljen. Ha. Ha.












Sve o seriji Land Of The Lost (koja je emitovana tokom tri sezone sredinom sedamdesetih) možete ukratko pročitati ovde.

Voleo bih da upoznam producenta koji je grinlajtovao ovaj projekat. Voleo bih da čujem iz prve ruke šta ga je to motivisalo da ljuljne 100 MILIONA DOLARA u projekat baziran na naučno-fantastičnoj dečijoj TV seriji u kome glavne uloge treba da igraju Will Ferrell i njegov novi sajdkik (neprejebivo neprejebivi) Danny McBride. Koji je to film, rađen po sličnoj mustri, poslužio kao uzor i ulio nadu da će tih sto miliona biti vraćeno, barem, jednom, a možda i dvaput? Koji je to film od skorašnjih dečijih „fantasy“ filmova o deci i rođacima im koji se nađu u čudesnoj zemlji ili vremenu (svejedno) doneo brdo para? Koji deo rečenice „Will fakin Ferrell ne zarađuje pare s druge strane bare!!!“ taj kockar među producentima nije čuo?! Ili mu je angažman Brada Silberlinga (City Of Angels, Lemony Snicket) ulio poverenje da će sve biti u redu? Pomislićete da je film stravično grozan kad ovoliko besnim. A nije. Film je sirot. Ali bih ovog kralja stvarno želeo da upoznam.

Land Of The Lost je sudar dva sveta. S jedne strane to je dečija fantazija, rimejkovana po drugi put (prvi put kao TV serija početkom devedesetih), namerena da združi stare (nostalgija) i mlade (biće dinosaurusa!) u jednom porodičnom izlasku. S druge strane imate Ferrella i McBride kao dva prototipa Sataninih rođaka čiji humor je baziran na oštrom distanciranju (pametnog) glumca od lika koji je totalni idiot. Ali misli da je pametan. Drugim rečima, Ferrellov i (možda malčice manje) McBrideov humor targetira odrasle. I pismene. U želji da se oba ova sveta (deca-odrasli) po(d)mire dobijen je niz naizmeničnih scena koje isto tako naizmenično bolno muče jednu od ove dve ciljne grupe.




Ferrell igra naučnika Ricka Marshalla koji je izmislio mašinu koja omogućuje otvaranje vrata u drugi svet u kome su prostor i vreme potpuno izmiksovani, pa tako na jednom mestu imamo i dinosauruse i svemirce. U odnosu na seriju, u kojoj su sa Rickom u Zemlju izgubljenih išla i njegova deca, ovaj put tu su zgodna naučnica i momak (McBride) koji je radio u luna parku gde se portal otvorio.


Zemlja izgubljenih osmišljena je kao retro stilizacija očigledne studijske (pozorišne) scenografije (pećina, hram, portal, svemirci) i kompjuterskih efekata (dinosaurusi, leteći reptili) kojima je falilo još par miliona dolara da izgledaju pristojno. Ne treba posebno naglašavati da ni jedan od scenografskih pristupa ne služi nikakvom posebnom konceptu, ali u kombinaciji značajno pojeftinjuju celu stvar i sve deluje kao TV epizoda neke serije iz osamdesetih (Planeta majmuna, recimo). Oni koji poseduju superintelektualne moći smatraće da se radi o ironičnom otklonu od klasičnog filmskog es-ef blokbastera.




Radnja se uglavnom svodi na nagomilavanje debilnosti gde Ferrellov i McBrideov humor tek povremeno biva prekinut tračkom duhovitog indijanadžonsovskog avanturizma, a sve se nedovoljno brzo završava u nekom superinfantilnom ćorsokaku koji nas podseti kome je ovaj film, zapravo, (možda bio) namenjen.

selektah: 3 / 10



2 comments:

  1. Ladno dobila Zvezda, jebote.

    ReplyDelete
  2. ne preostaje mi nista drugo nego da te stavim u desk.

    ReplyDelete