04 August 2009

LJUBAV JE… kad su sličnosti premostive

LAURENT GARNIER – Tales Of Kleptomaniac (PIAS) i DJ HELL – Teufelswerk (Gigolo)

ekskluzivno misli mojom glavom: Nenad Jevtić




Priče o žanrovima u elektronskoj muzici odavno su postale dosadne. Što bi mladji od mene rekli – predosadne. Trebalo bi ih jednom zauvek staviti ad acta. Svima će biti lakše. Do tada, biće još mnogo ovakvih albuma, koji kao da pretenduju da u sat vremena ispričaju baš sve priče svojih autora. Sve koje znaju. A Loren zna hiljade priča. Ne znam da li je ovaj album gori od prethodnog. Ako nije onda je podjednako loš. I da nije numere čudnovatog naziva Gnanmankoudji bio bi sasvim neupotrebljiv. I to je najveći paradoks. Kako jedan Loren Garnije koji je bio putokaz u razvoju tehno muzike zvuči bezidejno i zastarelo. Lišeno duha vremena. Ono što očekujete od Lorena nećete dobiti. Ni u tragovima. Ovo je anti klupski album. Ima više rep-trip-hopa, dub-hopa, dub-džeza, džez-šta-ga-znam-hopa (ovo je bio maleni polušaljivi primer besmislenosti govora o žanrovima), nego plesne muzike. Agonija instrumentalnih pasaža je dosadna. To kao da nije čovek koji je jednom objavio Crispy Bacon. A jeste! Arpedjo paterni su nepokretni, vokali vulgarni ili ih nema. Ako na trenutak pomislite kako je možda sve toliko ispred vremena da je sada nemoguće shvatiti ovu čudnu muziku, varate se. Ovo je jedan l'art pour l'art album gde ni za koga nema dovoljno, doživeće sudbinu prethodnog, ali omot i naslov su fenomenalni. Skoro katastrofa.

selektah: *



Evo albuma koji žari i pali svom snagom. Novi DJ Hell donosi pravo iznenadjenje. Pre svega opener sa velikim O – svakako jedan od singlova godine, spektakularna saradnja Hella i Brajana Ferija (ex Roxy Music), najvećim šmeksijem svih vremena – You Can Dance, dramatična do pucanja, da se smrzneš. Not to mention da traje preko devet minuta. Ali izdata je i kao radio edit od četiri i po. Ono što čini okosnicu Hellovog rada svih ovih godina je ekstatično čitanje industrial i gotik nasledja. To se oseća i sada i u vreme Munich Machine – njegovog svakako najznačajnijeg dela. Govorimo o najstilizovanijem mogućem tehnu. Ako je Munich Machine bio hedonistički manifest i 12”must have ozbiljnog postmodernog domaćinstva, Teufelswerk ce biti njegov dostajan naslednik.Ovom geniju su vaši košmari tek zrno peska u džepu. Isećiće vam mozak kao salamu u radnji, promešati kao karte i vratiti u realnost u sasvim novoj konfiguraciji. Album je dobio nevidjene kritike (vec je proglašen najboljim albumom elektronske muzike, fazon – ikada!), ali mislim da neki njegovi delovi zvuče neverovatno sveže i novo, neki jasno i otvoreno govore jezikom minimala, neki prizivaju germanski disciplinovan tehno, ali ne mislim da je bolji od Munich Machine. Muzička, psihološka tortura, po kojoj je Hell prepoznatljiv, koja nam je svima preko potrebna u ovim teškim vremenima ostaviće vas bez daha. Kao ljubitelji “žanra” dao bih i više, ali zbog drugih “str8” slušalaca - celih tri zvezdice. (Ne) šalim se. Smajli je uzdržan. Hell je iza ugla.

selektah: ***

2 comments:

  1. stevica kurcubic04 August, 2009 23:13

    bolje da je tvojom glavom mislio uros milovanovic, bar za potrebe dj hell-a. cenim da bi ga on postavio na mesto koje zasluzuje.

    ReplyDelete
  2. uroš milovanović ima širom otvorena vrata da misli mojom glavom. ali on je kao i svaki klaber prezauzet đuskanjem

    ReplyDelete