20 October 2009

FUDBAL (DEO PRVI): THE DAMNED UNITED

Niti me interesuje, niti imam pojma o fudbalu. Najbolji fudbalski film koji sam u životu gledao? Kung Fu Soccer!








Pošto pretpostavljam da se većina čitalačke publike ovog bloga razume u fudbal koliko i ja (čast izuzecima!), dozvolite mi da vam prvo iznesem činjenice sa kojima me ovaj film bez potcenjivanja upoznao. Brian Clough je 1968. kao fudbalski trener radio u klubu Derby County koji je igrao pri dnu druge engleske lige. Za godinu dana doveo ga je u prvu ligu, a nedugo zatim i na samo njeno čelo. Ogromnu pomoć u tom uspehu pružio mu je njegov asistent Peter Taylor. Međutim, Clough je imao jednu veliku manu. Osećao se užasno inferiornim u odnosu na tadašnjeg trenera Leeds Uniteda, Dona Revieja, koji mu je tokom prvog gostovanja Leedsa u Derby-ju uskratio kolegijalno rukovanje i time ga u njegovim očima ponizio. Revie je, inače, u to vreme praktikovao ono što se, verujem, u fudbalskom slengu naziva „engleksom igrom“, a u praksi znači „skrljaj, mlatni, udri koga stigneš“. Film The Damned United počinje 1974. godine kada Brian Clough zamenjuje Dona Revieja na mestu trenera Leeds United-a, jer ovaj odlazi na čelo engleske reprezentacije.

Međutim, The Damned United nije film o fudbalu. On je romantična komedija o odnosu Clougha i Taylora, u kojoj se Revie pojavljuje kao Cloughova „neostvarena ambicija“ koja, usuđujem se da kažem, šekspirijanski sabotira ovaj odnos. Iako je zasnovan na istoimenom romanu Davida Peacea, čini mi se da ovaj film najviše duguje svom reditelju i majstorskom timu glumaca.




Tom Hooper je iskalio svoj osećaj za komediju i dramu radeći kao TV reditelj na serijama Cold Feet i John Adams, a pokazao se kao vanserijski reditelj glumaca u TV filmu Longford koji se bavi čuvenim slučajem deco-ubice Myre Hindley. Ako niste gledali, to vam je must seen! Kroz fenomenalnu fotografiju (Engleska skoro nije tako lepo izgledala, uprkos kiši, oblacima i... Englezima), Hooper, bez ikakve želje za kontroverzom, a sa morem simpatija, priča priču o Cloughu koga je prezir prema Revieju skoro „razveo“ od jednog jedinog prijatelja koji je bio uz njega sve vreme. Clough i Taylor, predstavljeni su kao entuzijastični i iskreni promoteri „fudbala kao čarobne igre“, koji, nažalost i na sreću, ne umeju jedan bez drugoga. Ljubav do groba- o, da!

Michael Sheen, koji je već u Frost/ Nixon-u pokazao da spada u prvu ligu engleskih glumaca, donosi Clougha kao šarmantnog posvećenika koji je Revie-a osećao kao nepravdu, ne samo prema sebi, već i prema ideji fudbala. Peter Taylor, u interpretaciji vazda bezgrešnog Timothy-ja Spalla, dosledno je i sa puno emocija odigrao ulogu „verne ljube“ koja prati svog izabranika sve do kraja i spremna je sve da mu oprosti. „Lošeg momka“, Revieja, Colm Meaney dočarao je kao nadmenog i arogantnog tipa, čak i preinsistirajući na tome, ali sve zarad Hooperove zamisli da u romantičnoj verziji priče o Cloughu i Tayloru, on bude skoro komična kruela de vil.



Radnja filma neprekidno trči napred-nazad, otkrivajući nam Cloughov put uspeha i kontrastirajući ga trenerskom i ljudskom debaklu koji ga je sačekao po dolasku u Leeds. Ritam filma je izvanredan, baš kao i upotrebljeni dokumentarni snimci, od kojih su neki retuširani tako da i Sheen bude u njima. I kao što sam već napomeuo, i opet ću, fotografija koja dočarava sedamdesete je za pet koplja iznad svega na šta nas je engleski film navikao.

Čini mi se da je nesrećna Rok barka trebalo ovako da izgleda, čini mi se da je ona želela da kroz jedan istorijski događaj prelomi priču o prijateljstvu, o bitnosti insistiranja na ideji koja stoji iza stvari (tamo su to bile radio-stanice, a ovde fudbal), a ne samo pukoj ambiciji i komercijalizaciji koju ona omogućuje.

Ne verujem da ću posle ovog filma sebi kupiti fudbalsku loptu i Zvedin dres, ali Kung Fu Soccer mi više nije najbolji film o fudbalu.

selektah: 10 / 10




11 comments:

  1. Zivadin Zjuganov20 October, 2009 13:36

    Gej je onaj ko fudbal ne voli.

    ReplyDelete
  2. gledati gomilu napaljenih muškaraca koji naskaču jedni druge, guze se gde god stignu, ljube i grle bez prestanka, ukratko men-only gangbang na svakom fudbalskom meču. da li to zvuči kao prizor koji gejevi ne vole?
    razmisli još jednom o svojoj definiciji.

    ReplyDelete
  3. Zivadin Zjuganov20 October, 2009 14:09

    Ispravnovernost se pokazuje upravo na iskušenjima, poštovani Gori.

    Momci su napaljeni igrom i uzbuđenjem koje ona donosi, a ne moćnim telesima svojih suprotnika i saigrača.

    Zašto u ovom trenutku niste ispred spomenika Oslobodiocima, ako smem da pitam?

    ReplyDelete
  4. Naravno da smete. moje preduzeće nije organizovalo kolektivnu posetu. a vreme za topli obrok (13-13:30) mi ne omogućava da taj obilazak sprovedem u delo.

    u prirodu napaljenosti momaka-igrača uopšte nisam zalazio. njih, ako smem da kažem, dirnuo nisam. samo rekoh da su to prizori gej očima mili.

    Pozdrav Živadine

    ReplyDelete
  5. Fudbal i Jelena Karleuša, gej ikona, to je dobitna kombinacija. A i ovaj moderan fudbal i jeste za gej populaciju, kad ga svakakvi pederi igraju :)
    Godine u kojima je smeštena radnja ovog filma su bile prave za fudbal, zato kapiram da ga valja pogledati.

    ReplyDelete
  6. "gledati gomilu napaljenih muškaraca koji naskaču jedni druge, guze se gde god stignu, ljube i grle bez prestanka, ukratko men-only gangbang na svakom fudbalskom meču."

    U jbt! blago tebi kad ti je tako pitoreskno! :D ...ja nisam tako maštovit.
    A g-din "Mislite Mojom Glavom" ne voli fuzbal, niti ga isti zanima?! ...Onda definitivno ne mislimo istom glavom!
    dingospo u pravu ste za fuzbal danas, meni je recimo era totalnog fudbala bila ipak najzanimljivija...

    lepi brenko

    ReplyDelete
  7. kamal di epstrakt21 October, 2009 01:39

    sloba vole teniz, kao i svi edvertajzerski japiji.

    ReplyDelete
  8. vreme je da se oglasim pre nego sto nekoga iz najbolje namere bacimo sa stepenista

    @zivadin1
    to je bila estetska, a ne eticka opservacija, jel da?

    @gori
    slazem se sa brenkom, stvarno pitoreskno vidjenje fudbala...

    @lepi brenko
    "niti me interesuje, niti imam pojma...". nema emocija, samo glava.

    @kamal
    sta da radim kada tenis obezbedjuje taj biznis2biznis momenat

    ReplyDelete
  9. i ja skoro odgledala film,propustila ga u bioskopu, i meni 10/10. film radjen po ne autorizovanoj biografiji (segmentu) koja je bila kontroverzna kad je izasla, nesto je familija ganjala autora... inace savrsen fudbalski film za koji ljubav prema fudbalu / razumevanje igre uopste nije bitna.

    ReplyDelete
  10. a tek kako je majkl skinuo jorksirski akcenat!!!

    ReplyDelete
  11. Hvala na preporuci, zaista je odlican!

    Ipak, pored svih filmova i knjiga napisanih na ovu i srodne fudbalske teme, najbolji komad i dalje ostaje maestralna priča "Galjardo Peres, sudija" Osvalda Sorijana, objavljena davno u knjizi "Moderna svetska mini priča". Ko je to pročitao, složiće se.

    ReplyDelete