05 March 2014

OSKAR I/ILI FEST: AUGUST: OSAGE COUNTY

Nema ni kraja, a nekmoli srećnog


John Wells, reditelj ovog filma, tek od skora je poznat filmsk(ij)oj publici, i to filmom The Company Men u kome Ben Affleck i Chris Cooper pokazuju kako treba podići Ameriku nakon ove poslednje depresije. TV publici Wells je poznatiji kao scenarista West Winga, E.R.-a, Southland i, najbitnije, kao autor/adapter američke verzije Shameless. Ukoliko ste gledali barem jednu epizodu ove poslednje navedene neće vam biti teško da shvatite odakle interesovanje za materijal kao što je August: Osage County (inače vreme i mesto održavanja radnje filma, u državi Oklahoma). Ovaj film za "oskarovsku publiku" nudi ono što Shameless svake nedelje nudi kablovskoj publici- sliku moderne američke porodice u kojoj skoro da nije ostao kamen na kamenu od onoga što je ona nekoć bila, animozitet roditelja i dece prerastao je u otvoreno neprijateljstvo i indiferentnost, dok među braćom i sestrama još uvek ima tragova nekakvih odnosa.

Meryl Streep, po ko zna koji put fenomenalno, glumi majku Violet koju je rak usta pretvorio u zavisnicu od lekova, ili je možda bilo obrnuto. Njen suprug Beverly, kako sam priznaje indijanki Johanni prilikom zapošljavanja, je alkoholičar. On i Violet žive iza navučenih zavesa već godinama, a Johnna je pozvana kao ispomoć, pre svega za Violet. (slede spojleri) A onda se Beverly ubije, i sahrana okuplja: Violetinu sestru, njenog supruga i sina, i njene tri ćerke, od kojih je najmlađa u ljubavnoj vezi sa bratom od tetke, srednja na pragu udaje za deset godina starijeg plejboja, a najstarija iz faze separacije treba da pređe u fazu razvoda sa svojim suprugom. Ako mislite da je ovo malčice overdouz disfunkcionalnosti na jednom mestu Wells ima još iznenađenja za vas.

U osnovi Čehov ovo jeste- životi upropašteni, mleko proliveno, suze osušene, čerge raščergane. U egzekuciji stvari se protežu od "prosečne" danske drame na sličnu temu do vazda friške eksplicitnosti pomenutog Shameless. Wells "u biti" ne donosi mnogo toga novog, a u gomilanju "iščašenih trenutaka" u nekom trenutku možda čak i probija nivo verovatnosti koji ovaj film u tim trenucima jedva drži u realističkom prosedeu, gurajući ga kakvoj tragičnoj farsi. I tamo gde bi očekivali da će stvari, oskarovski ili ne, uspeti da stignu do kakvog-takvog novog dana, malo sunca, kod Wellsa se to ne dešava. On je previše pametan autor da zna da tamo odakle ljudi beže u smrt da bi im bilo bolje može da se začne ikakav srećni krajić. Čak i kada nam da lažnu nadu da bi majka i ćerke nakon par burnih dana nakon očeve sahrane mogle da nađu malo zajedničkog prostora i intime, Wells i to razbucava i pušta Violet da ostane dosledna svojoj auto-destrukciji koja možda ima, možda nema nekakvo opravdanje u teškom detinjstvu i izneverenom životu. Sitni detalji poput njenog lukavog i lucidnog rukovanja novcem ukazuju na jeftin karakter i razbijaju mogućnost da se ovde radi o velikoj, tragičnoj junakinji.

Baš kao što sam film kaže, to je samo vreme (prevruće) i mesto (zabit) kakvih ima koliko hoćete i njihovi sitni životi ovde su tek slučajno uzbrani, a mogli su to i da ne budu.

Violet ostaje kao Scarlet da sedi na stepenicama, ali nema reči koji će sutra najaviti novi dan.

SELEKTAH: 7/ 10

No comments:

Post a Comment