31 March 2015

OSKAR/ FEST/ WHATEVER: BUZZARD

Mamblkor horor?!


Retko imam priliku da gledam stvarno niskobudžetne američke filmove u kojima zaista možete da osetite svu "nizinu" budžeta. Iz nužde ili iz stila (sumnjam) ovo je film u kome glumci deluju kao talentovani rođaci ili komšije, od rasvete nije korišteno ništa što se ne pali na prekidač na zidu, a sirovost nekih kadrova duguje se isključivo nemogućnosti njihovog dubliranja. Na sreću, koncept i ideja nisu siromašni.

Glavni junak Buzzard je Marty Jackitansky, buljavi, neugledni, postpostgrandž dvadesetogodišnjak koji volontira u jednoj banci, a zapravo svoj prezir prema uposlenju i instituciji koristi samo da bi na sve moguće načine eksploatisao resurse banke- poručuje nepotrebne i nepotrebno skupe stvari za kancelariju koje potom vraća u prodavnicu, praveći se da ih je greškom poručio preko neta, i pare uzima za sebe. Pored toga ništa ne radi i nije naročito ljubazan prema kolegama. U nekom trenutku će čak izsimulirati povredu na radu u nadi da i iz toga može da izvuče neku korist, a prisvojiće i pregršt nerealizovanih čekova.
Kada zadeluje da bi nadležni mogli da otkriju prevaru počinje drugi deo filma. Njegova paranoja i bekstvo.

Marty se prvo skriva kod kolege, koji i sam živi kod roditelja, i brutalno ga iskorištava i nipodaštava tom prilikom, a potom zaista kreće u bekstvo, po sumnjivim hotelima...

U duhu mamblkor žanra (a u ovom filmu se isti "oseća") Marty je potpuno nesimpatičan junak. Čak odvratan. I to je ono sa čim ovaj film računa- našim osećajem odvratnosti spram njega. Sem majke sa kojom se povremeno čuje, Marty ne ostvaruje nijedan drugi ljudski kontakt. Njegova upućenost samo na sebe mešavina je duhovne bede, moralne nule, sile prilika, ali i arogancije i narcisizma. Marty vreme provodi slušajući ekstremni metal (da ne preciziram) i u igri sa Freddy Krueger rukavicom sa oštricama koju je sam napravio. Ista će mu na kraju poslužiti i za (prvi) zločin...

Buzzard je film o genezi "horor junaka", ali pravog. Koji će vas sresti u javi, a ne u snovima. Paralela sa Wes Cravenovom tvorevinom je duboko cinična- Marty lako može da bude naša noćna mora, kao što praktično i jeste za sve sa kojima dođe u susret, ali u isto vreme on je stvaran. proizveden u društvu čija glupost tako nešto dopušta. Kada na kraju filma počne da juri ulicom sa svojom bednom kandža-rukavicom možda sam samo ja imao osećaj da gledam kreaturu nalik (Lynchovom) Čoveku-slonu. A možda ćete imati i vi. Pitanje veličine srca.

SELEKTAH: 7minus/ 10

1 comment: