19 February 2016

U BIOSKOPIMA: DEDPUL (DEADPOOL)

Iako se nesporno radi o najbitnijem holivudskom filmu u ovom milenijumu, nekako nisam bio ponesen njime koliko filmovima koji su mu otvorili put


Moram odmah na početku da pojasnim ono "najbitniji" u podnaslovu. "Najbitniji" je zato što je uspešan, u stotinama miliona pristižućih dolara uspešan. Da nema tih dolara bio bi u drugom društvu, možda odabranijem, ali svakako skrajnutijem u stranu.

Kao što znate Deadpool je spin-of X-Men franšize, što ja, uprkos brojnim tekstovima, napomenama da je Ryan Raynolds već igrao ovog lika (u X-Men: Wolverine) i, konačno, "internim" prozivkama u samom filmu i dalje nisam skapirao. Niti primio k srcu. Za mene je Deadpool "potpuno nov" superheroj, koga igra Ryan Raynolds. Čak mi je i spinofičnost ovog filma u odnosu na X-Men franšizu sporna, koliko i nepotrebna. Jer Deadpool ne može biti dalje od blago spečenih iks-junaka.

U ovom filmu pratimo kako se Deadpool sveti izvesnom Francisu aka Ajaxu koji ga je napravio Deadpoolom i usput ga fizički pretočio u nešto nalik "avokadu koji je imao seks sa trulim avokadom" (da citiram jedno od poređenja iz filma). A tu je i geneza superheroja tj kako je sitni plaćenik Wade Wilson postao bezobrazni superheroj, ali i "vrlo akciona" anti-romkom romansa između Wadea i njegove izabranice, prostitutke Vanesse.

Ima nekoliko nivoa na kojima se Deadpool razlikuje od klasičnog superherojskog filma. I svi oni na različite načine i u različitoj meri duguju nekim, relativno svežim, filmovima poput Zombieland (inače, scenarističko ostvarenje Rhetta Reesa i Paula Wernicka, koji su radili i na ovom filmu), Kick Ass (i 1 i 2), Kingsman: The Secret Service, American Ultra, a verovatno bi ovde mogli da dopišemo i Iron Man (1-3) u izvesnoj meri. Radi se o filmovima koji u poznate žanrovske obrasce ubacuju: junake sa smislom za humor, zatim humor, R-rated detalje i sadržaje i generalno dejstvuju sa nekom vrstom ironičnog odnosa spram uštogljenog i sterilnog sveta superheroja. Među pobrojanima, Deadpool je svakako najradikalniji, ali još više voljan da nam to neprekidno napominje.

Deadpool izgleda kao neki kul You Tube snimak zajedno sa komentarima na njega iz kojih se izrodio isti taj kul You Tube samo izmenjen u skladu sa komentarima, i sada sa još boljim, novim komentarima. Deadpool je u permanentnom samoposmatranju i pokušajima da bude kul i bude kul u vezi sa tim da je kul. U više navrata, dok od nekog trenutka to ne postane normalno, Deadpool će kao pripovedač rušiti realnost radnje, prvo metareferencama na nastanak samog filma i glavnog glumca, a potom obraćajući nam se raznoraznim komentarima, mahom da pokupi još par tapšanja po ramenu za to koliko je kul. Ovaj veoma riskantan potez od strane reditelja Tima Millera uglavnom je sproveden veoma pametno, jer ništa pametnije od toga nego da publici daš priliku da se oseća pametno, jer se smeje pametnim forama. A u punom Cineplexu se smejala, baš.

Kao i u Tarantinovim filmovima i u Deadpool postoji ta snažna meta-filmičnost i raspričanost koja instantno otvara put zbližavanju sa junakom i pričom, a to nije nešto što se ikada dešava sa preostalim superherojima, gde nas i fantastičnost priče i njihova otuđenost uvek drži na distanci. Deadpool je već nakon par minuta filma "ortak" sa svima nama. Deli našu podzrivu perspektivu na ostale superheroje i način(e) na koji su oni prikazani u filmovima, na drvenost svega toga. On sam želi da uradi sve ono što smo mi ponekad želeli da urade ostali superheroji. Da imaju mane i da im daju oduška. Da sve bude malo sirovije, sa više seksa i bezobraznog humora.
U svom zborniku razgovora sa raznim komičarima, Judd Apatow piše kako je jednom slučajno saznao da se afro-američki glumci ne ljube (previše) u holivudskim filmovima, jer gledaoci širom sveta ne vole to da gledaju (naročito istočno od evropskog raja).
Imajući tako nešto u vidu, u svom gostovanju kod Grahama Nortona Ryan Raynolds je otprilike rekao kako zato što Deadpool izgleda kako izgleda može da kaže "ćao" Kini. A to tržište je baš prošle nedelje postalo najveće filmsko tržište na svetu sa zaradom od pola milijarde na boks ofisu za nedelju dana (ili beše za jedan vikend?).
To vam sve pišem, jer sam i sam duboko svestan zašto ovakvih filmova nema više.

Dakle, pored tog totalnog popuštanja "pametnoj" publici, Deadpool je, ipak, dobar film i po onim momentima zbog kojih gledamo superherojske spektakle- po akcionim scenama. Iako je Tim Milleru ovo prvi film (za ne poverovati!), Deadpool možda ne nudi nove, još manje revolucionarne, modele za akcione scene, ali svaka od njih u ovom filmu sama za sebe odlično je odrađena, sa dovoljno efektnih detalja i što je najbitnije- razigrana tj dramaturški razbijena da podrži opušteni, duhoviti ton filma. Tu Deadpool apsolutno trijumfuje.

Kada na kraju filma shvatimo zašto mu je premijera pala baš na Dan zaljubljenih, kao i to da je u pitanju "legitiman" romkom "samo" sa "neobičnim" parom, shvatićemo i da u suštini Deadpool ima dosta skromnu, možda i banalnu, priču koja je barokno zakamuflirana metafilmskim i Deadpoolovim "stand-up" momentima. Pored toga, a to je ono što mi je najviše smetalo da se unesem u film, Deadpool na samom početku najavljuje svoju "nepredvidivost" i zapravo nikada ne uspeva da bude "nepredvidiv", već neprekidno biva "predvidivo nepredvidiv". Svakim momentom ovog filma pametno i detaljno pozabavljeno se tako da se izvuče maksimum i da isti ostane u ravni sa tonom filma, i tu negde izbijena je neka spontanost i toplina. Koju, recimo, imate u genijalnom Superbad (jednom kada ekipa odlepi) ili u Kick Ass, već od scene kada Nicolas Cage puca u malu Chloe. U Deadpool nema iznenađenja, jer ona su istog trenutka najavljena, prokomentarisana i postmodernizovana.
Mene je to držalo na distanci ceo film.

Na kraju, mogu samo da kažem da bih uvek i radije gledao ovakav superherojski film nego neko bezdušno đubre a la Captain America, pa čak radije i nego Nolanov ili "nolanovski" pristup superherojima (koliko god Ben Affleck obećavao kao Batman u pridolazećem Batmanu vs Superman).

SELEKTAH: 7plus/ 10

2 comments:

  1. "Deadpool izgleda kao neki kul You Tube snimak zajedno sa komentarima na njega iz kojih se izrodio isti taj kul You Tube samo izmenjen u skladu sa komentarima, i sada sa još boljim, novim komentarima. Deadpool je u permanentnom samoposmatranju i pokušajima da bude kul i bude kul u vezi sa tim da je kul."

    wtf?!

    Nemanja

    ReplyDelete