03 March 2016

OSKAR/ FEST/ WHATEVER: THE DANISH GIRL

Aktuelan i očekivan oskarovski kandidat i ne mnogo više od toga


Ne treba zaboraviti da je jednom davno Tom Hooper režirao jedan od najboljih sportskih filmova (o fudbalu sigurno), kao i zreli osvrt na čuvena mančesterska decoubistva Myre Hindley u Longford. Nakon toga, prihvatio se toga da bude slavan i popularan, naročito u doba Oskara. Sa King's Speech je stigao do vrha i pokupio pokoju (čak i moju) simpatiju, da bi potom sa jezivim Les Miserables sve to izgubio.
The Danish Girl ga situira negde između.

Popularnost transdžender problema svakako je otvorila vrata produkciji ovog filma, za koji glavni protagonista Eddie Redmayne kaže da je nekoliko godina bio u njegovom i Hooperovom planu.

Eddie igra slikara Einara Wegenera koji je oženjen slikarkom Gerdom Wegener. I dok on slika pejzaže ne gledajući u njih, ona slika portrete gledajući u njih, oboje bez nekog preteranog uspeha. A onda se Einar jednom slučajno obuče u haljinu ženskog modela i u njemu se, pre razbukta, nego probudi, stvarna vatra njegove prirode, njegove ženske prirode. Nakon toga Einar postaje Lili Elbe, "Einarova rođaka", koja pomaže svojoj supruzi da, slikajući ga, ostvari uspešnu karijeru, ali i "prva muška osoba koja je operacijom odlučila da promeni pol i postane ono što jeste". Dakle, tužna istinita priča. I aktuelna.

Eddie Redmayne u ženskoj odeći i "ženskoj pojavi" izgleda prirodno kao i u muškoj. Njegova Lili je stidljiva, osećajna, poput ptičice puštene iz kaveza. Možda smo mogli bez par desetina spuštenih pogleda i ruke nadlakticom prislonjene na obraz, ali valjda su tako muškarci početkom XX veka zamišljali da se ponašaju žene.

The Danish Girl je priča koja aktuelizuje sve probleme koje (i) danas transdžender ljudi imaju u pokušaju da vode normalan život- sredina ih tretira kao frikove, njima dominira nesigurnost, teško je reorganizovati osećanja i privlačnosti. Verna Gerda, kako to i priliči svim boemskim krugovima, sve vreme posvećeno i nežno stoji uz svog čoveka... erm... ženu.

Ali u Hooperovoj priči sem neobično lepog Kopenhagena prve četvrtine XX veka nema ničega što već nismo zaticali ispričano na mnoge druge teme- one o homoseksualcima, HIV/ AIDS inficiranim, starim, starim homoseksualcima, emigrantima, emigrantima homoseksualcima... Iako Hooper pokušava da okosnica njegovog filma ne bude ono što nas sve najviše zanima- "prvi moderni transdžender" i sve etape njegove transformacije, neprekidno nas vraćajući na bezidejnu romansu sa Gerdom, trenuci kad Einar menja sebe u Lili (i, recimo, zavuče svoj penis između nogu, gledajući se u ogledalu) učiniće da imamo utisak da gledamo nešto što do sada nismo videli. Ali to, nažalost, nije dovoljno da iznese i ponese film.

Na sličnu temu i koji se možda dešava čak u istom periodu ima jedan čudesan film sa Emmom Thompson i Jonathanom Pryceom. Zove se Carrington. Pa uporedite.

SELEKTAH: 4plus/ 10

2 comments:

  1. https://www.facebook.com/myrkurfans/photos/pb.451956738284736.-2207520000.1457045390./589473271199748/?type=3&theater

    ReplyDelete