25 February 2018

FEST 2018: IGRA MAČKE I MIŠA (THE MAUS)

Veoma mi je drago da je dinar srpskih poreznika kroz budžetiranje "našeg najsvetijeg festivala" utrošen i na ovo (biću malo prek) anti-srpsko đubre od filma. Jer činjenica da smo spremni da ga gledamo i da platimo za to, ipak, govori o tome da smo na kakvom-takvom putu da jednoga dana živimo kao sav ostali svet.

Moram da priznam (a vi mi oprostite ovu slabost) da me malčice teši što je film španskog reditelja, Yayoa Herrera, pomalo, ako ne i isto toliko, i anti-bošnjački.

A da nam svima bude lakše, rekao bih da na kraju film, očekivano, ispada i anti-balkanski. To jest, civilizovani evropski autor uspe da izjebe obe zavađene strane.

Siguran sam da ste (sad) zainteresovani da čujete o čemu se radi.



Španski film, koji je do mene stigao kao posredna preporuka Mladena Đorđevića (kuratora Thrills & Kills programa FEST-a) u nekom od njegovih promo tekstova ili nastupa (a potom je od mene dalje otišao kao moja lična preporuka), trebalo je da bude "španski horor sa bosanskim demonima". Drugim rečima, veoma sam se nadao da nas očekuje neka mešavina El Orfanato, The Others i Neprijatelja, "inostrani" duhovi na domaćem terenu. Kad ono...

Film počinje molitvom izvesne Selme, u kojoj ona ponavlja "Ya Hafiza" (nikako ne mešati sa Yo! Hafiza) koja bi trebalo da je zaštiti od zla. Nakon toga Herrera nam otkriva da je Selma u nekoj šumi, koja iako je vedar, sunčani dan, zrači vrlo zlokobno. Iza nje nalazi se njen dečko, "švaba" Alex, koji pokušava da odglavi dosta nesrećno ne-verovatno zaglavljeni SUV kojim su stigli dovle. Iz priče saznajemo da su njih dvoje na putu za aerodrom (da se vrate u Berlin), da ih je GPS izdao, kao i da je Selma kako juče nekoga sahranila. Ovo poslednje otvara put njenom ponašanju i nastanku specifične atmosfere.

Kako slede spojleri, bolje da nastavite da čitate, jer sumnjam da će ovaj film ikada stići i u vaše selo, a i ako dođe, zahvaljivaćete mi kad god se sretnemo što sam vas odgovorio od toga da ga gledate.

Njih dvoje u bauljanju šumom nailaze na jednu Ladu Samaru, koja deluje privremeno napuštena, a nakon toga Alex odlazi da ujuri svog psa, dok Selma ostaje sama. Pravo niotkuda pojavljuju se dva neobrijana, prljava i zadrigla muškarca, za koje ne treba mnogo vremena da pretpostavimo da su Srbi. Kada Selma, sad već u kipućoj paranoji od duhova prošlosti, krene da beži od njih, dolazi do eksplozije mine na koju su Srbi pokušali da je upozore. Nakon čega počinje ono zbog čega su Srbi tu- seksualno zlostavljanje Selme. I taman kada niko u publici ne ustane uznemiren ovako brutalnim anti-srbljem na ekranu, Herrera nam otkriva da je sve to bio privid Selmine paranoje i da joj Srbi nisu naneli nikakvo zlo. Samo je Alexov pas stradao od mine. Sve ostalo je ona istripovala.

Međutim, Selma je i dalje nevoljna da prihvati njihovu pomoć i apeluje na Alexa da kako znaju i umeju potraže sami put iz šume i očiglednog minskog polja. Par minuta kasnije otkriva se da je geler pogodio Selmu tj da je ona ranjena, međutim ona ne želi srpsku pomoć i taman kad Alex krene da je brani od napaljenog Srbina, prostreli ga srpski metak, a Srbi Selmu odvlače u mračnu zemunicu koja je njihov dom u šumi. I taman kad niko u publici ne skoči na ovo još vulgarnije i besomučnije anti-srblje na ekranu, Herrera nam ponovo otkriva da se radi o Selminoj paranoji. Jer zapravo su Srbi Selmu previli i ukazali joj prvu pomoć. Ali ona im i dalje ne veruje i želi da pošto-poto pobegne iz klopke.

I dok ona odmara, Srbi izlaze s Alexom napolje. Drugarski se nude cigarete, razmenjuju reči zahvalnosti, kad pravo niotkuda bradati Srbin Alexu kaže da ga dalje "izvačenje iz ove situacije" košta 10.000 EURa. Na šta se Alex zgrane, popije batine, to sve vidi Selma, mršavi Srbin siđe za njom u zemunicu da je nađe, siluje i ubije (tu novih iznenađenja nema). I dok sad već umireni srpski gledalac s pravom očekuje da Herrera nađe načina da i ovo "tvistne" u novi obrt koji će sve učiniti još jednim (ne)opravdanim Selminim tripom, to se ne desi. Ovo sad, to su i takvi su Srbi. Selma je možda preterivala, ali je, izgleda, bila u pravu oko toga šta se od njih može očekivati.

Dozvolite mi da izjednačim: anti-srpski je prikazivati Srbe samo kao zadrigle, šljivovici sklone, prljave i seksualno napaljene životinje. Koji pri tome misle da je humor reći "da je žena ono kićenje oko pičke". Možda je i nešto anti-srpskije sve Srbe u ovom filmu prikazati samo kao oportuniste, kidnapere, potencijalne silovatelje i ubice. S druge strane, anti-bošnjački je sve muslimane u ovom filmu prikazivati samo kao žrtve, paranoično i opsesivno okupirane prošlošću (naročito Srebrenicom. NB Sad će opet da se javi onaj što mi stalno prebacuje da pominjem Srebrenicu, ali ne i da su Srbi u njoj izvršili genocid. Pa ni sada).

Napraviću sada kratku pauzu da obavestim ljubitelje horora da Selmi tokom obračuna sa Srbima asistira neko ženskoliko-blatoliko-vanzemaljoliko biće. I to je to od horora. Zbog koga ste možda došli.

U trećem činu ovog filma, Herrera fino i provokativno zatvara metaforu koju je ovim filmom napravio o bosanskom ratu i evropskoj umešanosti. Da rezimiram? Srbi su ubice, Bošnjaci su žrtve, Evropa se zaglavila u pokušaju da pomogne Bošnjacima. Zatim je zajedno s njima sprečila Srbe u daljem ubijanju, ali nije htela sama da krvavi ruke u tom obračunu (stvarno ne znam kojim rečima da obradim trenutak u kome Alex, "švaba", kaže da ne može da dozvoli Selmi da ubije bradatog Srbina, jer on sa tim ubistvom i njom kao ubicom ne bi mogao da živi. Jer jebiga, valjda zato što je tas toliko osetljiv i težini onih šest miliona pobijenih Jevreja fali samo ovaj gramić ubijenog Srbe da se čitava vaga sruši u tri pizde materine! Ne zamerite mi na ovoj drugorazrednoj lukovićovštini).

Ali, tu nije kraj. U efektnoj i očekivanoj eksploziji mini deluje da je neko od njih dvoje stradao dok su se svađali. Rez nas odvodi u (pretpostavljam) Berlin, gde hodamo iza jedne devojke koja deluje da bi mogla biti Selma. Ona hoda kroz park pun ljudi i dece (dakle, sasvim suprotan onom bosanskom šumarku). Ispostavlja se, ipak, da devojka nije Selma, već nova Alexova devojka. Po ožiljku na njegovom licu shvatamo da bosanska epizoda nije bila njegov trip, kao i da je Selma tj Bosna izgleda najebala. A da je Evropa uspela da se izvuče.

Alex ostavlja društvance u parku i kreće po pivo do kola kada iza njegovih leđa grune jedna od onih prepoznatljivo terorističkih eksplozija propraćena kricima i bežanijom. Alex pokušava da locira svoju novu devojku, a onda, vrteći se oko sebe, u bluru ispred sebe ugleda Selmu, sa maramom preko glave i kalašnjikovim u ruci (u istoj pozi u kojoj je htela da ubije bradatog Srbina). O-o!!!

Došla prošlost u Evropu, na naplatu? Evropa pati od iste paranoje, kao i Bosna? Tj, još je kontroverznije- ako je strah Bošnjaka od Srba bio opravdan, onda po istoj logici i Alexov strah od "muslimana" (koje reprezentuje Selma) isto također mora biti? Ili on u Selmi koja mu se priviđa vidi zapravo odraz sopstvene paranoje i onoga što će se iz nje razviti (što nas opet vraća na prethodni zaključak).

Ali, kako objasniti to što je ljubljena Selma, za koju je do juče bio spreman život da da (kao Evropa za Bosnu) odjednom postala lice neprijatelja? Da li to Herrera pokušava da nam poruči da ko s đavolom tikve sadi... (stidite se vi mene što nešto tako pišem, ali to se glat da iščitati kao poruka). Ili, možda, pokušava da bude objektivan (dobro, ne prema Srbima, ali) prema činjenici da su (neki drugi) muslimani zbog toga što im Evropa nije verovala kad je trebalo sad postali malo kivni i... Ne želim ni da idem u tom smeru.

Inače, film se zove The Maus, zato što je to nadimak za Selmu, jer "nakon dve godine u Berlinu zna samo "bite" i "maus" da kaže na nemačkom" (?!?). A potom se ta simbolika dosta nesrećno prenosi na komunikaciju Srba i Selme kad ovi krenu da je jure...

Ako uspete (jer ja nisam) da sve prethodno rečeno odvojite od filma, očekuje vas jedan solidno izgledajući, iako na otvorenom, praktično kamerni triler koji mnogo više vremena troši da objasni okolnosti koje sukobljavaju junake i na fundiranje psihološkog stanja junakinje, nego na svoj potencijalni "torture porn"/"southern comfort" ugođaj. Svi akteri su značajno simplifikovani na pione u diskusiji kojom se autor bavi, nažalost ne na polju žanra, nego politike. Kako je većina "glume" na engleskom, kao zajedničkom jeziku, ni ona se ne može pohvaliti nekim vajnim doprinosom, dok sočno "srbendisanje" šumara ostaje neprevodivo za ne-balkanskog gledaoca.

Ovaj film možete pogledati 25. u DKC ili 26. u Cinegrandu ako ipak poželite da započnete neku diskusiju sa mnom.

SELEKTAH: 1/ 10

Još dve sitne napomene:

1. Plakat dosta smelo sugeriše da bi ono ženskoliko-blatoliko-vanzemaljoliko biće moglo, zapravo, da bude "neimenovana bošnjačka žrtva" u žanrovskom ključu "anonimnog osvetnika/ destruktivne sile".

2. Maus, istina bez onog "The", je i čuveni strip Arta Spiegelmana u kome se pomenute igre mačke i miša igraju Jevreji, kao miševi, i Nemci, kao mačke. Joj.

2 comments: