29 June 2020

EURO VISION SONG CONTEST: THE STORY OF FIRE SAGA


Film o Evroviziji? Može, ako će ta količina kempa biti provučena kroz neki "who dunnit Agata Kristi zaplet" o ubijenom takmičaru. Nešto što je Knives Out mogao ili trebalo da bude.
U svim ostalim varijantama, pa čak i onim koji uključuju, inače dragog Will Ferrella, to mi deluje da će biti Zoolander 4. Što i bi.

Film "ne može biti eksplicitinijeg naslova", Euro Vision Song Contest: The Story Of Fire Saga, je pokušaj da se popularna kulturno-umetnička evropska tradicija zabavno razigra kako domaćoj publici, koja jedino razume temelje i finese ove manifestacije, tako i američkoj i azijskoj (i ostaloj)  koja nema elementarnu predstavu o čemu se radi.

Otuda film, klišeizirano počinje u godini kada je Abba pobedila (sa Waterloo), da bi preko "najslavnije karike" objasnio svoju istoriju, principe i važnost za evropski živalj, ali i da bi o istom trošku uključio naše glavne aktere- Larsa i Sigrit, koje je ljubav prema Evroviziji (i njenom osvajanju) udružila i održala zajedno. Nakon toga počinje još jedna od stotinu evropskih sitnih produkcija "s dušom" koja pokazuje kako naši junaci imaju problem da realizuju svoj san u malom, konzervativnom mestu uz solidna otežavanja i od strane svojih najbližnjih. Sentimentalna komedija prekinuta je apsurdnim "deux ex machina" rešenjem koje odvodi "Fire Sagu" na Evrovizijsko takmičenje u Edinburg, gde opet predvidiljivi i klišeizirani zapleti (a la Pitch Perfect i slično) kreću da razdvajaju našu Sigrit i Larsa, samo da bih i u finalu ponovo spojili.

Usput, David Dobkin, koji je Amer i tokom filma ne daje objašnjenje zašto je on bio bolji odabir od nekog evropskog reditelja, pokušava da zaigra evrovizijski duh inkluzivnosti, prijateljstva i pesme kao nešto opštenarodno s čim ceo svet, "uz malo truda", može da izrezonuje. Takmičari i njihove pesme su solidna refleksija evrovizijske egzotike i specifičnosti, čak i neke zvezde ranijih Evrovizija učestvuju u gala tački (Rybak, Conchita...), sama ceremonija odgovara "originalu"... Ali, ni Dobkin, ni Ferrell nisu uspeli da naprave naročito autentično ili zabavno ostvarenje, i možda stanovit oprost može da dođe od činjenice da se, ipak, radi o "televizijskom filmu" (tj Netflixovom) koji neće ići u bioskope i samim tim nije u obavezi da ima neke naročite ambicije.

Što se mene tiče ispalo je taman kako sam očekivao.

SELEKTAH: 4minus/10

No comments:

Post a Comment