28 April 2009

LJUBAV JE… kada ponekad kažete „danke“ umesto „hvala“

POLARKREIS 18 – The Color Of Snow (MotorMusic)






U refrenu svog hit singla Allein Allein (срб. Усамљен, усамљен ) Polarkreis 18 imaju podršku publike koja horski sa njima ponavlja ove dve reči. Sve neodoljivo podseća na singl Ich Will (срб. Ја хоћу), Rammstein, koji je druga najzavodljivija stvar koja vas neplanirano može navući na ideju Ein volk, ein Reich, ein Gott (Србима боље не преводити)! Najopasniji su, naravno, filmovi Leni Riefenstahl.

Polarkreis 18 su poprilično benigni. Njihov cilj je da legitimizuju stav da je i Mali Princ bio muškarčina. Da je stvarnost snolika. Da danski Mew nisu jedini bend koji zvuči ovako (dobro). Da ispolirana produkcija ima smisla ako želiš da budeš kockica leda. Da sint-rok nije umro kada su The Killers kapitulirali i prešli na Bossovu stranu na svom drugom albumu (to što bi sada da budu novi Erasure nije naš problem).

Moj cilj je da Polarkreis 18 izvadim iz bule koja se zove „indietronica“. Ovim pogrdnim izrazom obično se opisuju/ klasifikuju bendovi koji bi da sviraju gitare, ali koriste jako puno sintisajzera i kompjuterskih semplova. Uglavnom na svoju štetu.

Polarkreis 18 su odlično odabrali sneg (zimu, smrzavanje, ređajte sami dalje...) kao temu svog drugog albuma. Nordijski žal za svetlošću (bend je iz Drezdena) omogućio im je autentičnost za kojom ovi iz toplijih krajeva moraju dosta da se pomuče. Ovo je epskoliki pop kakav bi Sigur Ros svirali da ih se kojim slučajem dočepala Xenomania.

Ja se sa svoje (nepune!!!) 34 godine ne stidim što se osećam kao neko ko je naseo na ideju da je za najuzbudljivije klizanje najbolje da noge metnete u dve ledene kocke.

selektah: ****







No comments:

Post a Comment