07 June 2012

DER RAUBER

Ovom nemačkom filmu se nema šta zameriti, sem sve što ga čini takvim kakav je


Mislio sam da je ovo austrijski film.
Jer u "austrijskom filmu" svi su odvratni, svi su spremni na najgore stvari koje čovek može da zamisli (pre svega kao zločinac, a tek onda kao žrtva), identifikacija sa likovima ne ide lako, sve je hladno i i ni likovi niti film ne traži bilo kakvu vrstu saosećanja.
Ovo moje mišljenje utemeljeno je u diskutabilnoj nagledanosti "austrijskih filmova".

Der Rauber (ili ti Pljačkaš) je film o maratoncu koji pljačka banke. Njegovo opsesivno bavljenje trčanjem ima konkurenciju samo u još opsesivnijem pljačkanju banki. Iako je bio već nekoliko puta u zatvoru (u kome je vreme provodio vežbajući i trčeći) prva stvar koju će on uraditi po izlasku iz zatvora je pljačka banke. Tokom pljačke on nikome ne nanosi zlo, njegova maska je beživotna plastična maska bez ikakvog izraza. Otprilike kakva je i slika duše ispod te maske. On nema prijatelja, rođaka, bilo koga ko bi ga zanimao ili ko bi se za njega zanimao. Osim devojke koju je upoznao u socijalnom centru. S njom ima intenzivan seksualni život (trči u nju?) i moglo bi se reći da nešto oseća prema njoj.

Sam film je zbirka manje više istih scena trčanja, pljački, trčanja, pljački, koje donekle crnohumorno menja samo kontekst- trkač će, kao predstavnik Austrije, biti najbolji maratonac Bečkog maratona, a posle toga će otići i opljačkati banku. Ponekad će i iznerviran neuspešnom pljačkom jedne banke otrčati do druge i opsesivnokompulsivno sprovesti drugu pljačku kako ju je zamislio. Duboko u sebi volim da mislim da je ovo kapitalistički odgovor na film Mlad i zdrav kao ruža, jer na isti način dezavuiše sistem, konstituente humanosti i neskriveno je mizogen. Jedino što manjka radikalnošću, što opet ne kompenzuje dovoljnim prisustvom humora.

Onog trenutka kada shvatimo da je trkač zapravo narcisoidni psihopata (er bi moglo tako da se kaže?) prekida se svaka mogućnost za simpatiju prema njemu i film postaje predugačko iščekivanje kraja. Činjenica da trkač umire sedeći (ups, spojler!) dodaje na ironiji, ali, kao što rekoh, ostaje nejasna poenta ovog filma, što nekako još više bode oči, jer, s obzirom da se radi o "filmu prema istinitoj priči", očekivalo bi se da je reditelj (Benjamin Heisenberg) hteo da nam objasni šta se zapravo desilo. A nije u tome uspeo. Čak, naprotiv, sve je još nejasnije.

SELEKTAH: 4/ 10

2 comments:

  1. Vepar je opet u pravu!13 June, 2012 09:13

    da li si gledao nesto od Christiana Petzolda? npr. remek delo "The State I Am In".

    ReplyDelete
  2. @vepar
    sinoć sam čitao rivju za barbaru, pa sam odlučio da ujurim neki raniji film ili sve. ok, počeću od the state I am in, pa ako mi se dopadne overiću i ostali. hvala na korisnoj!

    ReplyDelete