18 June 2012

U BIOSKOPIMA: PROMETHEUS

Kao što mi reče Miško Bilbija- sve izgleda kao pilot za neku seriju. Ali obeshrabruje već sama činjenica što ne znamo da li je u pitanju pilot za Lost ili Terra Novu


Ja mislim da je Prometheus odjednompravoniotkuda izrastao u nekakav megafilm koji se očekuje više po srodnoj liniji neostvarenog nastavka "kultnijeg" Blade Runnera, nego zbog toga što Aliens kvartet (sa potonjim kolaboracijama sa Predatorom) ima takvu vrstu kulturno-umetničkog značaja. U ostalom, svi trejleri i priča o "oridžinima" ljudi, mračna atmosfera, dizajn, Fassbender kao replikant... sve to ima više blejdranerovsku aromu i miljama je daleko od metalke Ripley i balavog elijena. A možda je to i bila namera. Udahnuti novu misteriju u već poznati ishod, smanjiti akciju, a zadati zagonetku... Zato je, ne i bez razloga, pozvan tvorac Lost-a, Damon Lindelof. A, pretpostavljam, da je ugovor sa njim napravljen pre nego što je, istotakođe njegov uradak, Cowboys And Aliens ugledao (pusti) mrak bioskopa.

Prometheus fenomenalno izgleda. Počevši od pra-ljudi (ili whatever...), preko broda (koji nosi ime Prometheus), planete na koju stižu, holograma, kostima, ljigavih gmizavaca do režije koja je iako osmišljena od strane starca Ridley-a čvrsta, stabilna, dobrog ritma iako na momente ne baš naročito maštovita kada su u pitanju akcione deonice. Fassbender je kao paranoidandroid koji će nas sve nadživeti apsolutno savršen i da ima pravde on bi trebalo da bude među nominovanima za Oskara sledeće godine. Baš kao i u Shame, a sad retroaktivno toga se sećam i u X-Men prikvelu, Fassbender ne ume da sakrije nekakav osećaj auto-gađenja, osećaj krivice pomešan sa osećajem stida. Ta stvar utaknuta u jednog robota i nadograđena beskrvnom arogancijom i apsolutnim nagonom za preživaljavanjem dala je jedan od najkompleksnije prikazanih robo-likova, usudiću se da procenim, ikada!

I to je sve dobro što o ovom filmu mogu da vam kažem.
A, da, glavna junakinja se zove Eli. Dok na kraju ne saznamo da je to zapravo skraćeno od Elizabeth. Bljak.

Sada o ostalom. Mahom lošem.

S obzirom na hajp, ali i bez njega, s obzirom na ideju da je ovo film koji se upustio u još jednu  ambicioznu potragu za ljudskim korenima to jest vrstom "intelidžent dizajna" koji nas je osmislio konačni ishod ove potrage zaista je banalan i ništa manje banalno dat. Još jednom imamo korporacije i njihove umiruće CEO-ove koji bi da požive večno, imamo jedno stizanje, malo drame i dug put pred nama na kraju. Imamo brdo nedatih odgovora, ali i pitanja koja baš ne bude naročit interes (SPOJLERČINA!!! praljudi su nas stvorili da bi nas uništili elijenima).

Ali, baš kao što je Miško primetio sve je nekako osmišljeno za format TV pilota, da TV-zagolica, da bude jasno i debilima i da ne plaši Diznija baš mnogo. U ostalom, Ridley je dosta bahato uzeo i par televizijskih zvezda iz senke (Idris Elba/ The Wire, Logan Marshall Green/O.C. i Sean Harris/The Borgias) koje su sunovratno iskorišćene za uloge koje su i statisti sa minimumom talenta mogli da sprovedu u onakvo delo. U ostalom, mnogo karakterizacije likova nema ni kod glavnijih likova, sem kod Fassbenderovog Davida kod koga je upravo mehanička doslednost ono što ga čini ledeno ljudskim.

Prometheus vas neće toliko razočarati koliko ostaviti megauskraćenim za osećaj bilo čega velikog ili posebnog. Dramaturški, on je klasičan sci-fi žanr o dolasku na drugu planetu, sa svim pratećim neprilikama, olujama, nezatvaranjima vrata i uljezima, kome je na početku dodato nešto malešno što treba da ga izdigne, i nakon čega sledi nešto pozamašno, što samo mi, gledaoci, znamo (mislim na četiri nastavka Aliena). Ali u njemu samom nema ničeg posebnog.

SELEKTAH: 5/10

No comments:

Post a Comment