19 April 2013

SMALL APARTMENTS

Čitav film stao bi u glavu čiode. Uprkos Matt Lucasu


Jonas Akerlund je svirao bubnjeve u švedskom death metal bendu Bathory. Posle toga je imao uspešnu karijeru kao reditelj muzičkih spotova (Ray Of Light, Smack My Bitch Up, Beautiful Day). Obe stvari mogu da objasne njegov drugi igrani film.

Small Apartments je jedan film istkan od depresivnih sudbina. Imamo debelog brata koji naokolo šeta u belim gaćama i mašta o Švajcarskoj (Lucas), imamo njegovog brata koji u ludari umire od tumora na mozgu (eto i prvih spojlera). Imamo jednog zlog rentijera koji seksualno eksploatiše debelog brata. Imamo Johnny Knoxvillea koji je narkoman koji mašta o sreći (uprkos tome što izgleda kao član Motley Crue circa 1986) i na kraju bude ubijen (eto i drugih spojlera). Imamo Jamesa Caana koji žali za svojom mrtvom ženom. Imamo detektiva koji je razveden i koji rešava slučaj Coenovski mahnitog ubistva. Svi oni žive sami u malim stanovima pritisnuti svojim malim životima. Sve je tako pedantno čemerno da vam je neobično što junaci filma ne pričaju srpski.

Akerlund je sve to lepo islikao sa spotovskim osećajem za detalj, tako da svaki mali stan u velikoj meri predstavlja refleksiju svog stanara. Koliko god da sunca sija ono slabo proviruje kroz njihove roletne. Iako se radnja filma praktično odigrava u neprekinutom toku dva dana i jedne noći, zbog fragmentarnog fokusa na likove, koji su povezani samo zgradom u kojoj žive, imate utisak da gledate omnibus.

Small Apartments je u osnovi crna komedija koja je crna na premalo apsurdan način uobičajen za ovakvu vrstu filmova, ali veći je problem što je premalo smešna i što junaci uspevaju da nas nasmeju jedino kada izađu iz nje- kao, recimo, Matt Lucas koji u nju nije ni ušao, demonstrirajući da je on smešan samo u "setingu" komedije koju je sam patentirao sa Davidom Walliamsom. To, ili Akerlund više nije ni tražio od njega.

Ovo nije film koji će vas naljutiti ili iznervirati. Sem time da je ljudski život "in the end" možda mali i nebitan koliko i ovaj film.

SELEKTAH: 4/ 10

8 comments:

  1. Akerlund me prati na Tviteru, možda mu dam šansu- svirao je sesije i u starim ljubavima, Apoptygmi i Satyriconu, a mislim da je režirao i novi spot Stonsa, Doom & Gloom, i da mu Rapace Noomi, koja gloomi, nije jedina veza s Milenijumskom 3logijom.

    ReplyDelete
  2. ijopet elementarno neznanje o death metalu

    ReplyDelete
    Replies
    1. priznajem. kopipejstovao sam informacije polovično http://www.imdb.com/name/nm0959774/bio

      Delete
    2. u redu je, ko radi taj i greši, dešava se. ne likujem, osećam se pre onako ljudski posrano, kao i uvek kad si u pravu na srpskom.

      bathory zaista nikakve veze nema sa death metalom, ni polovično - jedino pravilno bi bilo black/viking metal, a sam akerlund je prilicno kratko bio u bendu. btw, imdb je prilično truo izvor (ne samo) za metal.

      nego, kad smo već kod black metala - da li ćeš pisati o chelsea light moving? spektakl na nivou flaming lips, za sad u top 5 2013.

      Delete
    3. informacija je ionako bila nepotrebna trivija. što ne opravdava grešku.
      hvala na korisnoj

      što se CLM tiče, čeka u redu da ga čujem već nedeljama. s obzirom na to ko ga preporučuje videću da mu već sutra posvetim pažnju, ali nismo se baš našli sa onim parquet courts- iako su rani radovi pavement skoro neslušljivi, možda bih radije to ponovo slušao nego ovo. besmislenije je na šarmantniji način.

      ali o ukusima treba samo za bogatom trpezom i uz adekvatan alkohol. moje iskustvo...

      Delete
    4. verovatno sam pristrasan za parquet courts, a kako i ne bi', kad sam tu mnogo više od pavement (slažemo se, volim u punom smislu te reči samo brighten the corners, verovatno je i terror twilight super, ali sam ga samo jednom pustio) čuo svoja dva (od tri) omiljena *punk* usa benda osamdesetih - minutemen i camper van beethoven. a to su već tvrdi povezi smisla, bar što se mene tiče.

      činjenica da sam velikim naporom izgurao recenziju tog albuma na popboksu me ispunjava blaženstvom i osećajem misije. bila je to, u pravom smislu te reči, moja labudova pesma, čiji su počeci bili, da podsetim, sa sindikatom pre sada već dosta godina. ta recenzija te baš bila uzrujala... nije mi data prilika za repliku.

      eto pošto sad znaš ko sam, a više nisam na plati (otud ono ex u imenu), očekujem poziv na tu bogatu trpezu i adekvatan alkohol. mario ili šeron će ti dati broj.

      do viđenja!








      Delete
  3. Da, stvarno, ovi su bili protoblekmetalci, ako se na to misli.

    ReplyDelete
  4. Lowery je fenomenalan lik uzivo, a i Kirk Brandon. osim stampanih izvora, knjiga, "dobra"/dobra je i Wikipedija, kad ne smeta Houellebecqu da prepisuje...

    ReplyDelete