15 April 2013

THE HUNT

Deluje da je Vinterbergov film bukvalno o tome kako je lovac postao plen


Kakav je čovek Lucas koga sa lakoćom igra maestralni Mads Mikkelsen?

On je bivši nastavnik koji nalazi novi posao u dečijem obdaništu. On je, dakle, muška vaspitačica. Hmmm.
On je razveden. Hm. Iako je sin ostao kod majke, on bi radije da živi sa ocem. Hmm.
On je lovac, koji sa divljenjem, hladnoćom i preciznošću ubija srnu u lovu. Hmm.
Ima kuče. (razneženo) Hmm. Koje se zove Fanny. Što je, inače, engleski sleng naziv za ženske genitalije. Hmmmm.
On ima jako puno prijatelja, ide sa njima u lov i omiljen je u društvu. Oh.
Njegov najbolji prijatelj ima ključ od njegove kuće. Hmmm.

Da li bi za takvog čoveka (brzo i lako?) poverovali da je pedofil koji je seksualno zlostavljao dete svog najboljeg prijatelja?

Thomas Vinterberg pokušava da odgovori tj odgovara na to pitanje i ako se slepo držite toga da je film (samo) o tome, pogledaćete jednu interesantnu, možda na momente preambivalentnu studiju modernog društva i ne mnogo toga više.

U ovakvim filmovima mi, gledaoci, nužno se određujemo prema svim akterima i aspektima radnje samo prema jednom- da li je ili nije zlostavljao dete? Vinterberg (spojler!) relativno rano dovoljno pouzdano daje dokaze o tome da je Lucas nevin, tj da je mala Klara sve izmaštala (Vinterberg prikazuje i situacije koje su joj "pomogle" u tome) u želji da mu naudi, jer joj ne pruža onoliko pažnje koliko bi ona htela. Sve nakon "uspostavljanja optužbe" jeste dočaravanje pravedničkih reakcija dojučerašnjih Lucasovih poznanika i prijatelja. Koji su, ako smem da primetim dve stvari: a) za moje poimanje Danske malo više reagovali kao "Srbi" i b) za moje poimanje Danske bili brojniji u tome da (i to vrlo brutalno!) napadaju, nego brane Lucasa, i to pre nego što je optužba dokazana na sudu, a on optužen. I zbog svega toga mi se čini da Vinterbergova teza o tome kako društvo možda preteruje u novoosvešćenim metodima samoprotekcije pada u vodu, jer ne deluje baš neuverljivije i vrlo je tendenciozna.

Naravno, čitav aspekat priče koji se bavi Lucasom i lovom možemo da tretiramo kao njegov hibris i da Vinterberg zapravo želi da ga dovede u istu bespomoćnu situaciju u kojoj se pred njegovom cevi nalazi srna koju ubija. Onog trenutka kada Lucas biva optužen on postaje lovina koju svi imaju pravo da progone, pa čak i ubiju. Jedina razlika, kako nam sam film pokazuje, jeste što lov na takve "zveri" nikada ne prestaje.

Ko je pucao? Neko ko mu nikad nije oprostio? Neko ko nikada nije poverovao u istragu policije? Njegov sin koji mu nikada nije oprostio što je oprostio onima koji su ga napadali ili koji mu nikada nije poverovao da on "to" nije uradio? Ili prijateljev najbolji sin, iz istih razloga kao i Lucasov sin? Ili je neko slučajno opalio? Ne znam šta je film dobio time što je identitet "lovca" ostao skriven iza sjaja sunca.

Vinterberg deluje kao svoj na svome u ovoj materiji, Mads dovoljno dugo zadržava pribranost koja otvara put eksploziji na kraju filma i čini to kao što bi malo koji drugi glumac mogao. Film je lepo slikan i vlažnost koja se stalno oseća u vazduhu podržava "trulost" na koju film ukazuje.

SELEKTAH: 5+/ 10

1 comment:

  1. Sinoć sam dogledao, preksinoć počeo... dobro si elaborirao ostale aspekte, ali nije toliko ni važno ko je pucao, već pucanj kao takav; Danska u kojoj sam bio nije ovakva, ali ni ovo nije Kopenhagen, nego Jagodina! Kolega učitelj mi se nije dojmio kao u After the Wedding /lakoća fakat sjajnog glumca ovde deluje nevešto/ a nekolega reditelj kao u The Celebration, ali makar su izostali 'dogmatski' gafovi, pa je 'izgledniji'.

    ReplyDelete