Film o
Daniel Johnston sedi na travi, okružen studentarijom i svira im. Unutar dvospratnog domskog kompleksa koje ima oblik ćiriličnog slova "p" kao jeftini apartmanski kompleksi "sa bazenom" u američkim filmovima.
Lightning Bolt sviraju na istoj travi, zatrpani studentima. Nešto kasnije moraju da prekinu, jer se stanari udaljenih zgrada bune zbog nepodnošljive buke. A buka jeste nepodnošljiva. I neodoljiva.
Mislim, čuo sam da LB kolju uživo. Ali sad sam i video!
Ali ni blizu kako to rade Battles čijim nastupom na jednom od ATP-a počinje ovaj film. Kakva je to digitalno metalska klanica!!! Neubauten Hardcore!
Baš kao i festival (ko ne zna mora da se informiše) i ovaj film o festivalu redefiniše ovu vrstu "muzičkog dokumentarca". Pre svega, ne radi se o hronološko-analitičkoj studiji. Nema naratora, nema klasičnih "hedsa". All Tomorrow's Parties je kolaž, impresionistički, sačinjen od snimaka koje su napravili "organizatori, muzičari i sami posetioci" i potom ih ljubazno podelili sa autorima filma. Sve je dakle "u montaži", u konceptualnom povezivanju arhivskih snimaka sa intervjuima sa duhovnim liderima (?) festivala, poput Patti Smith ili Jerry Garcia, koji su potom povezani sa "praksom" iz istorije festivala.
Sudeći po prikazanom, izgleda da nema lošeg nastupa. Čak i jebeni Seasick Steve sa akustarom zvuči pristojno, dok većina izvođača kolje, kida, lomi, razvaljuje. U poređenju sa nekima od njih, Iggy je samo golišavi starac željan stejdždajvinga. Bokte, tokom nastupa Lightning Bolt bubnjar ima ozbiljan problem da palicom ne opali po glavi sve one koji su se nadvili nad bubnjeve i... lude u ekstazi. A još je ekstatičnije kada se nastupi "pomere" sa stejdžova u sobe (one domske) u kojima borave muzičari, ispred ili oko njih, u gluvo doba noći. ATP je očigledno 24hourpartypeople tip zabave, pa ko izdrži.
I ovaj film, rekao bih, uspeva sve to da dočara.
SELEKTAH: 8plusplus/ 10
Daniel Johnston sedi na travi, okružen studentarijom i svira im. Unutar dvospratnog domskog kompleksa koje ima oblik ćiriličnog slova "p" kao jeftini apartmanski kompleksi "sa bazenom" u američkim filmovima.
Lightning Bolt sviraju na istoj travi, zatrpani studentima. Nešto kasnije moraju da prekinu, jer se stanari udaljenih zgrada bune zbog nepodnošljive buke. A buka jeste nepodnošljiva. I neodoljiva.
Mislim, čuo sam da LB kolju uživo. Ali sad sam i video!
Ali ni blizu kako to rade Battles čijim nastupom na jednom od ATP-a počinje ovaj film. Kakva je to digitalno metalska klanica!!! Neubauten Hardcore!
Baš kao i festival (ko ne zna mora da se informiše) i ovaj film o festivalu redefiniše ovu vrstu "muzičkog dokumentarca". Pre svega, ne radi se o hronološko-analitičkoj studiji. Nema naratora, nema klasičnih "hedsa". All Tomorrow's Parties je kolaž, impresionistički, sačinjen od snimaka koje su napravili "organizatori, muzičari i sami posetioci" i potom ih ljubazno podelili sa autorima filma. Sve je dakle "u montaži", u konceptualnom povezivanju arhivskih snimaka sa intervjuima sa duhovnim liderima (?) festivala, poput Patti Smith ili Jerry Garcia, koji su potom povezani sa "praksom" iz istorije festivala.
Sudeći po prikazanom, izgleda da nema lošeg nastupa. Čak i jebeni Seasick Steve sa akustarom zvuči pristojno, dok većina izvođača kolje, kida, lomi, razvaljuje. U poređenju sa nekima od njih, Iggy je samo golišavi starac željan stejdždajvinga. Bokte, tokom nastupa Lightning Bolt bubnjar ima ozbiljan problem da palicom ne opali po glavi sve one koji su se nadvili nad bubnjeve i... lude u ekstazi. A još je ekstatičnije kada se nastupi "pomere" sa stejdžova u sobe (one domske) u kojima borave muzičari, ispred ili oko njih, u gluvo doba noći. ATP je očigledno 24hourpartypeople tip zabave, pa ko izdrži.
I ovaj film, rekao bih, uspeva sve to da dočara.
SELEKTAH: 8plusplus/ 10
No comments:
Post a Comment