10 June 2015

IT'S HORROR TIME!: MONSTERS. DARK CONTINENT

Najstrašnije od svega, verrrrovatno, će biti u kojoj meri će ovaj film ostati izignorisan i neshvaćen


Retko se dešava da nastavak nekog (recimo) uspešnog filma ima još veće ambicije od originala, naročito u pogledu onih kvaliteta (dobro, slojeva) filma kao što su njegov društveni angažman, poruka, subverzivnost, radikalnost. Nastavak hororičnog naučno-fantastičnog filma Garetha Edwardsa (prošle godine prodao dušu đavolu sa onom nesrećnom Godzillom) iznenađujuće je manje hororičan i/ili naučno-fantastičan, ali iznenađujuće više insistira na tome da su vanzemaljska čudovišta samo alegorija za realnost koja se više ne da sakriti. Pa ni njima.

Dakle, svi oni koji budu seli da gledaju još jedanu saspens vožnju kroz svet podjednako protkan čudovištima koliko i čudovišno jezivim uslovima u kojima stanovnici trećeg sveta žive, sve do samog kraja neće izgubiti nadu da nekakva borba a la Starship Troopers tek predstoji. Ali do nje neće doći. Slično Eastwoodovom Flags of Our Fathers ili Stop-Loss, Kimberly Pierce, ovo je priča o četiri momka (iz siromaštvog opustošenog Detroita) koji zajedno odlaze na svoju prvu "turneju" po Bliskom Istoku gde je otvoren novi front borbe za vanzemaljcima. Jedina mana ovog "pravednog rata" jeste što lokalni živalj pruža nemali otpor Amerima, koji intenzitetom i obimom svog arsenala čine više štete nego koristi. Naročito "kolateralne štete".

Sve deluje skoro kao da je neko čitajući scenario za jedan od onih (recimo) brojnih filmova iz žanra "moderna ratovanja na Bliskom Istoku" dobio, dobru, ideju da udene čudovišta i u tom "mrdžingu" postigne novi kvalitet kada su u pitanju oba bavljenja ovim stvarima.

Čudovišta su ovde, dakle, samo dekor. Zapravo sve tako izgleda. Oni su paravan za prava čudovišta- američke vojnike i njihova divljaštva-počinjena-u-najboljoj-nameri. Iako vanzemaljci izgledaju kao mešavina predatora, mamuta/zebri (u zavisnosti od veličine) i onih drvo-ljudi iz Peter Jacksonove trilogije, način i razmere njihovih napada ostaju prikriveni od nas. Ono što mi pratimo jeste misija koja za cilj ima neutralizaciju "pobunjeničkih" grupa koje osujećuju borbu protiv vanzemaljaca. I to je lepo slikana (inače, čitav filma odličnu fotografiju, sirovu, sa prizvukom angažovanih sedamdesetih) serija konflikata nakon koga svaki put ostane "jedan crnac manje".

Implikacije i pitanja koja ovaj film otvara su impresivne. Od toga da su Ameri "čudovišta" koja satiru ovaj svet do toga da je zapanjujući (skoro "čudovišan") nivo njihove nesposobnosti da sebi prave prijatelje, naročito tamo gde im najviše trebaju. Tom Green (iškolovan mahom na TV serijama poput Misfits) nemilosrdno satire sve nostalgične tonove koji treba da raspire patriotizam kod domaćeg življa ili američke vojnike prikaže kao "oslobodioce dobrog srca" (sve uz cinične omaže standardima koje je Apocalypse Now postavio za "kul" prikazivanje ratovanja). Svi oni ginu brzo i lako mahom iz razloga koji krase i njihovu spoljnu politiku- glupost i bahatost.

Ako na vreme odbacite očekivanja o tome kakav vam je film najavljen, možda ćete odgledati bolji nego što ste mislili.

SELEKTAH: 7plus/ 10

1 comment: