11 September 2015

SEA FOG

Moralna drama na poprilično oldskulovski način


Iako je ovaj film (po prvi put u svom životu režirao) Sung-bo Shim, scenarista fenomenalnog Memories of Murder, mnogo ćete ćešće u štampi kao mamac naići na to da je scenario napisao "najcenjeniji Južnokoreanac", Joon-ho Bong, autor The Host, Mother i pomenutog Memories Of Murder (čime je Shimu uzvraćena usluga).

Za razliku od većine Bongovih (kompletnih) autorstava Sea Fog nema nikakvih nadrealnih ili fantastičnih elemenata, iako bi se u morskoj magli koja bukvalno i metaforično dominira drugim delom filma mogli naći zlehudi Odisejski motivi koji služe kao okidač za aktivnosti mornara na jednom ribarskom brodu.

Sea Fog je jedna pravolinijska, staromodna moralna drama, turobne, skoro Bergmanovske (via japanski samurajski klasici), klaustrofobičnosti, i za jednog scenaristu i početnika, izvedena sa izuzetno efektnom režijom pojedinih scena (prelazak emigranata s jednog broda na drugi svakako je jedna od njih). Nadam se da vas ništa od rečenog neće odvratiti od gledanja, jer, naprotiv, ovde se radi o filmu toliko staromodno satkanom, sa ništa manje "evergreen" porukama da ga u moru (pun intended!) sličnih post/modernih filmova to instantno izdvaja i čini drugačijim i svežim.

Kapetan Kang suočen je sa ozbiljnim finansijskim problemima. Njegov brod je star i raspada se, ulov je loš, a banka ne želi da ga kreditira. Iako mu se to ne mili, ali ni ne čini naročito moralno teškim, on pristaje da odgovori na (implicira se) ranije ponuđeni dil- da prošvercuje u Koreju "tovar" severnokorejskih emigranata iz Kine. Pre toga Shim će nas upoznati i sa "polusvetom" koji predstavlja njegova posada koju čine neostvareni jebači, alkosi, ljudi krhkog morala i poneki junak.

Nakon što se "kargo" prebaci na ribarski brod, već će prisustvo dve žene među emigrantima da probudi različite vrste apetita i ponašanja kod ribara, a nešto kasnije, slučajno izazvana tragedija pokrenuće hororični domino efekat koji će dovesti do samouništenja posade. Kapetan, koga će Shim postaviti kao sociopatu scenom u kojoj mu ne smeta da mu ženu jebu pred njegovim očima, pokazuje stanovitu požrtvovanost za svoj tim i brod, ali ubrzo postaje beskrupolozno pragmatični organizator njihovog i sopstvenog preživljavanja sa gotovo istom ubedljivošću.

Sea Fog tretira maglu kao zavesu koja se oformila oko broda i inicirala ili sakrila krvavi pir. Njena gustina, nepredvidljivost funkcioniše kao ovaploćenje (er se tako kaže?) psihologija koje će se na sličan način pojaviti u našim junacima i sakriti i blokirati njihove prirode koje su nam do malo pre bile stavljene na uvid.

Shim vrlo, vrlo dobro vlada ritmom svoje priče, pokrenuti točak zla neprekidno okreće, brže ili sporije, ali ovaj nikada ne miruje, sve dok nakraju ne ostane niko da ga zavrti.

Što se mene tiče, film završava na plaži na kojoj ostaje naš jedini "dobri" junak, a epiloška sekvenca iako emocionalno potentna, realno ne služi ničemu što već nije rečeno.

Ovakvih filmova u Holivudu nema. Ili liče na Captain Phillipsa.

SELEKTAH: 8plus/ 10

3 comments:

  1. briljantna epizodna uloga marine kotevski u ovom ostvarenju.

    ReplyDelete
  2. Morali smo da dočekamo emigrantsku krizu da bi konačno pogledao ovaj moderni klasik... :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. ujurio sam ga ja i odgledao čim si ga ti pohvalio, ali je tek sad došao na red za objavu. računam, bolje će ljudi razumeti.

      Delete