10 June 2019

APOSTLE


Ne znam za vas, ali pojava Dana Stevensa, koji je svojevremeno igrao jednog od najmanje interesantnih likova u neprežaljonoj Downton Abbey,  u glavnoj ulozi instantno me je ispunila osećajem da ću gledati nešto prosečno, "telvizijski filmsko", a da pri tome nisam ni znao da se radi o Netflixovoj produkciji. U principu, šesto filmsko čulo me nije previše izneverilo.

Novi film Garetha Evansa, autora sjajnog The Raid: Redemption i nesjajnog The Raid 2, interesantno počne. Negde pri početku XX veka jedan alkoholom i drogama izmučeni sin imućnog građanina, koga je demencija skoro celog progutala, mora da se otisne put misterioznog ostrva i iz kandži kidnaperskog religioznog kulta otme svoju mlađu i ljubljenu seju. Kao što napomenuh, drvenasti i na sve pogrešene načine preizraženi Dan Stevens igra tog sina.

Na ostrvu saznajemo da su kult osnovala tri kriminalca kojima je matična "štićenica ostrva" spasla živote i oni su njoj u čast pokrenuli religioznu komunu želeći da drugim ljudima na tom mestu ponude bolji život. Nešto zanimljivije stvari čekaju nas kada Gareth otkrije da pored čistih sila, na ostrvu kanda ima i nečistih, koje se poput manekena na točkovima pomeraju u blurovanoj pozadini. Tim putem otvara se intrigantna i napeta linija filma koja ne rezultira hororom ni na mestu, ni u količni koju smo očekivali.

Slično daleko uspešnijem The Witch, i Apostle pokušava da unutar efektno dočarane epohe na sofisticiran način poveže folk-palp sa potencijalno intelektualno-intrigantnim "objašnjenjem" (ovde bi to bila ženska prava ili prava prirode ili, u slučaju da stavljate znak jednako između navedenog, i jedno i drugo). Muškarci su nosioci destruktivnog, interpretatori pogrešnog, čak i u najboljoj nameri, a žene su pogonsko gorivo njihovih vizija, žrtve i sredstva da se produkovani život održava. Naš bludni sin i još jedan, ne bez razloga arhetipski postavljen kao "manje pametan", momak su jedini koji se opiru toj simplifikaciji.

Ali, ideološke predispozcije na stranu, Apostle se prerano raspadne gubljenjem tenzije, svojim relativno ne-zastrašujućim objašnjenjem (ali i ništa manje nebuloznim, naročito u fazi "incijacije kulta"). Sve ostalo, pre i posle toga biva još jedna kostimirana priča o sukobima mačo-muškaraca kakvih su kostimirani filmovi o imigrantima puni, s tim što je ova smeštena mnogo bliže rodnoj grudi.

Michael Sheen je sprdnja u ulozi vođe kulta. Čak i pre nego što ga proguta njegov prvi posilni.

SELEKTAH: 4/10

No comments:

Post a Comment