Sometimes I get to feelin'
I was back in the old days - long ago
When we were kids, when we were young
Things seemed so perfect - you know?
The days were endless, we were crazy - we were young
The sun was always shinin' - we just lived for fun
Sometimes it seems like lately - I just don't know
The rest of my life's been - just a show.
Those were the days of our lives
The bad things in life were so few
Those days are all gone now but one thing is true -
When I look and I find I still love you.
You can't turn back the clock, you can't turn back the tide
Ain't that a shame?
I'd like to go back one time on a roller coaster ride
When life was just a game
No use sitting and thinkin' on what you did
When you can lay back and enjoy it through your kids
Sometimes it seems like lately I just don't know
Better sit back and go - with the flow
Cos these are the days of our lives
They've flown in the swiftness of time
These days are all gone now but some things remain
When I look and I find - no change
Those were the days of our lives yeah
The bad things in life were so few
Those days are all gone now but one thing's still true
When I look and I find, I still love you,
I still love you.
Belle And Sebastian su nostalgija. Čak i sada kad su ušli u disko u kome cepaju Boney M, Blondie, ABBA i Modern Talking. Belle And Sebastian su uvek o gledanju unazad. Osvrtanju za vetrom koji te više nikada neće pomilovati kao malo pre.
Pre nekoliko meseci sam morao da ustanem i odem do svoje police sa pločama da proverim da li imam njihov prethodni album Write About Love (imam). Ali do incidenta nije došlo zato što je taj album loš i nepreslušavan (nemam pojma kakav je i ne znam koliko sam ga slušao), već samo zato što mu je jedan, daleko superiorniji, pomrsio konce i podsetio me koliko su B&S genijalan, moj, "naš" bend. Belle And Sebastian zvuče kao Belle And Sebastian. Uprkos naporima 86 bendova C86 generacije.
Girls In The Peacetime Want To Dance na iste sanjareće, bogato, ali pitko aranžirane melodije, ritmove koji su tek ponekad brzi kao twist and shout i devojkama se može desiti da im tokom sloumoušn mlaćenja glavom kosa izleti iz gumice i prospe im se po licu. Na ovom albumu ima sintisajzera i 80s šljokica, ali ne u svim pesmama i to nije dominantan koncept, više kao gostujući. Iako je Stephen Murdoch stariji od mene (i to solidno) njegova muzika je mojih godina, čak i sada kada pokušava da se podmladi zvukom koji će najuspešnije animirati semi-alchajmerizovana lica na novogodišnjoj zabavi u staračkom domu. Ovoj muzici je nemoguće skinuti osmeh sa lica.
Naravno da sam se obradovao "novom" zvuku. Verovatno mi je zato Third Eye Centre toooooooliko prijao- jer su sve pesme drugačije nego obično, razigrane, radoznale, blesave, i kao kolekcija govore o jednom bendu koji može mnogo više nego što pokazuje. Novine su manje-više stidljive, elegantne, urađene sa dozom samo-odbrambene auto-ironičnosti, forice koje idu sa namigivanjem muzičara. The Party Line je prva u nizu i "najhordkorskije" električna. Human League nivoi elektriciteta, kakvi će se pri kraju albuma čuti i na duetskoj dontjuvontmiskoj Play For Today. The Power of Tree je više OMD. Enter Sylvia Plath je v/Very Pet Shop Boys, toliko da čekam duet sa Neil Tennantom verziju. Perfect Couples čak krčmi nešto od Happy Mondays afro-ritmova zvučeći kao rana B-strana PSB sa Chris Loweom na vokalu. To je verovatno najretrofuturističkija stvar na albumu i moj drugi favorit.
Pretpostavljam da će nekima biti veći problem što pesme poput uvodne Nobody's Empire zvuče apsolutno isto kao nekoliko drugih B&S pesama. I one vas uvode u (šatro) novi zvuk!!! Moja najomiljenija od tih starih-u-novom-ruhu (a i od svih na albumu) je The Everlasting Muse u kome bend iz svojih hipster-salsa ritmova upada u Aznavourovske pasaže kroz paradu meksičkih truba. Pretpostavljam da je uz takvu muziku najbolje piti rujno vino i moraću da probam uskoro (o, Žozefino!).
Bilo da ste stari ili novi fan trebalo bi, mogli bi, iako ništa ovde nije bog zna kako novo pod suncem. Ja hoću. I to sa osmehom. Jer optimizam je tek pola pesimizma.
SELEKTAH: 8/ 10
I was back in the old days - long ago
When we were kids, when we were young
Things seemed so perfect - you know?
The days were endless, we were crazy - we were young
The sun was always shinin' - we just lived for fun
Sometimes it seems like lately - I just don't know
The rest of my life's been - just a show.
Those were the days of our lives
The bad things in life were so few
Those days are all gone now but one thing is true -
When I look and I find I still love you.
You can't turn back the clock, you can't turn back the tide
Ain't that a shame?
I'd like to go back one time on a roller coaster ride
When life was just a game
No use sitting and thinkin' on what you did
When you can lay back and enjoy it through your kids
Sometimes it seems like lately I just don't know
Better sit back and go - with the flow
Cos these are the days of our lives
They've flown in the swiftness of time
These days are all gone now but some things remain
When I look and I find - no change
Those were the days of our lives yeah
The bad things in life were so few
Those days are all gone now but one thing's still true
When I look and I find, I still love you,
I still love you.
Belle And Sebastian su nostalgija. Čak i sada kad su ušli u disko u kome cepaju Boney M, Blondie, ABBA i Modern Talking. Belle And Sebastian su uvek o gledanju unazad. Osvrtanju za vetrom koji te više nikada neće pomilovati kao malo pre.
Pre nekoliko meseci sam morao da ustanem i odem do svoje police sa pločama da proverim da li imam njihov prethodni album Write About Love (imam). Ali do incidenta nije došlo zato što je taj album loš i nepreslušavan (nemam pojma kakav je i ne znam koliko sam ga slušao), već samo zato što mu je jedan, daleko superiorniji, pomrsio konce i podsetio me koliko su B&S genijalan, moj, "naš" bend. Belle And Sebastian zvuče kao Belle And Sebastian. Uprkos naporima 86 bendova C86 generacije.
Girls In The Peacetime Want To Dance na iste sanjareće, bogato, ali pitko aranžirane melodije, ritmove koji su tek ponekad brzi kao twist and shout i devojkama se može desiti da im tokom sloumoušn mlaćenja glavom kosa izleti iz gumice i prospe im se po licu. Na ovom albumu ima sintisajzera i 80s šljokica, ali ne u svim pesmama i to nije dominantan koncept, više kao gostujući. Iako je Stephen Murdoch stariji od mene (i to solidno) njegova muzika je mojih godina, čak i sada kada pokušava da se podmladi zvukom koji će najuspešnije animirati semi-alchajmerizovana lica na novogodišnjoj zabavi u staračkom domu. Ovoj muzici je nemoguće skinuti osmeh sa lica.
Naravno da sam se obradovao "novom" zvuku. Verovatno mi je zato Third Eye Centre toooooooliko prijao- jer su sve pesme drugačije nego obično, razigrane, radoznale, blesave, i kao kolekcija govore o jednom bendu koji može mnogo više nego što pokazuje. Novine su manje-više stidljive, elegantne, urađene sa dozom samo-odbrambene auto-ironičnosti, forice koje idu sa namigivanjem muzičara. The Party Line je prva u nizu i "najhordkorskije" električna. Human League nivoi elektriciteta, kakvi će se pri kraju albuma čuti i na duetskoj dontjuvontmiskoj Play For Today. The Power of Tree je više OMD. Enter Sylvia Plath je v/Very Pet Shop Boys, toliko da čekam duet sa Neil Tennantom verziju. Perfect Couples čak krčmi nešto od Happy Mondays afro-ritmova zvučeći kao rana B-strana PSB sa Chris Loweom na vokalu. To je verovatno najretrofuturističkija stvar na albumu i moj drugi favorit.
Pretpostavljam da će nekima biti veći problem što pesme poput uvodne Nobody's Empire zvuče apsolutno isto kao nekoliko drugih B&S pesama. I one vas uvode u (šatro) novi zvuk!!! Moja najomiljenija od tih starih-u-novom-ruhu (a i od svih na albumu) je The Everlasting Muse u kome bend iz svojih hipster-salsa ritmova upada u Aznavourovske pasaže kroz paradu meksičkih truba. Pretpostavljam da je uz takvu muziku najbolje piti rujno vino i moraću da probam uskoro (o, Žozefino!).
Bilo da ste stari ili novi fan trebalo bi, mogli bi, iako ništa ovde nije bog zna kako novo pod suncem. Ja hoću. I to sa osmehom. Jer optimizam je tek pola pesimizma.
SELEKTAH: 8/ 10
"Pretpostavljam da će nekima biti veći problem što pesme poput uvodne Nobody's Empire zvuče apsolutno isto kao nekoliko drugih B&S pesama"
ReplyDeletecak ni to, nego sto posle prvih par slusanja ne odaju utisak izrazito dobrih pesama.
fine da, lepo producirane da, pa cak ajde i primerene trenutku ali prosto nisu na nivou ranijih. a obicno bih prezrivo odjebao ovakve komentare za neke druge bendove medjutim bojim se da je ovde kljucno da su b-strane ovog benda postale zanimljivije.
PS ali i dalje su super i dalje bi bilo lepo cuti ih u Bgd